Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1695/10 (V. T.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1695/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1695/10, rješavajući apelaciju Vase Tijanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vase Tijanića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 83 0 P 000650 10 Rev od 25. marta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vaso Tijanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Janko Nikolić, advokat iz Zvornika, podnio je 10. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 83 0 P 000650 10 Rev od 25. marta 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 P 000650 08 P od 3. jula 2009. godine, obavezan je apelant da S.J. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) na ime naknade nematerijalne štete isplati iznose pobliže navedene u izreci presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.230,00 KM u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti ove presude, sve pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 P 000650 08 P od 17. jula 2009. godine ispravljena je presuda pomenutog suda broj 83 0 P 000650 08 P od 3. jula 2009. godine u dijelu stava 1. obrazloženja, koji se odnosi na tužbeni zahtjev tužiteljice, dok je u ostalom dijelu citirana presuda ostala neizmjenjena.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 P 000650 08 P od 26. novembra 2009. godine prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje od 17. jula 2009. godine, izjavljen na presudu zbog prepuštanja broj 83 0 P 000650 08 P od 3. jula 2009. godine, je odbačen.

5. Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 000650 10 Gž od 22. januara 2010. godine obje apelantove žalbe su odbijene kao neosnovane, te su rješenja Osnovnog suda broj 83 0 P 000650 08 P od 17. jula 2009. godine i broj 83 0 P 000650 08 P od 26. novembra 2009. godine potvrđena.

6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 83 0 P 000650 10 Rev od 25. marta 2010. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 83 0 P 000650 10 Gž od 22. januara 2010. godine, jer se revizijom mogu pobijati samo rješenja kojima se postupak pred sudom pravosnažno završava, u smislu člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/05, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu ZPP). Shodno navedenom članu, pobijano rješenje ne predstavlja odluku u smislu člana 254. stav 1. ZPP-a, jer tim rješenjem postupak nije pravosnažno završen, te revizija nije dopuštena.

7. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u pređašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u pređašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u pređašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]».

10. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, nije se odlučivao o meritumu tužbenog zahtijeva, tj. osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice prema apelantu, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanta na ustavno pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-2743/06 od 15. februara 2007. godine-dostupna na www.ustavnisud.ba ).

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1695/10 (V. T.) | Sudska praksa | Aktio