Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1830/10 (M. O.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1830/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1830/10, rješavajući apelaciju Muharema Odobašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muharema Odobašića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Rev-10-000 136 od 7. aprila 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-09-000 337 od 16. novembra 2009. godine i Osnovnog suda u Prnjavoru broj 078-0-Dn-09-000 605 od 3. juna 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Muharem Odobašić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Prnjavora, podnio je 17. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-10-000 136 od 7. aprila 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekkstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-09-000 337 od 16. novembra 2009. godine i Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 078-0-Dn-09-000 605 od 3. juna 2009. godine.

2. Rješenjem zemljišnoknjižne kancelarije Osnovnog suda broj 078-0-Dn-09-000 605 od 3. juna 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000 337 od 16. novembra 2009. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za ispravku greške (zbog umanjenja zemljišne imovine u površini od 1.459 m2) u z.k. ulošku broj 2250 k.o. Prnjavor i određeno da se u tom ulošku izvrši upis zabilježbe odbijanja zahtjeva za ispravljanja greške.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-10-000 136 od 7. aprila 2010. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Okružnog suda od 16. novembra 2009. godine. U obrazloženju je navedeno da se u konkretnom slučaju radi o zemljišnoknjižnoj stvari, odnosno vanparničnom postupku, u kojem nije dozvoljena revizija kao vanredni pravni lijek, shodno odredbi člana 25. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 36/09), koji se na osnovu odredbe člana 83. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08) primijenjuje na pitanja upisan u zemljišnu knjigu koja nisu regulisana tim zakonom. Imajući u vidu navedene, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja u smislu odredbe člana 247. u vezi sa članom 254. stav 4. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09).

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju, revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-10-000 136 od 7. aprila 2010. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, kako u smislu ranije iznesenog stava, tako i stava Ustavnog suda u pogledu postupaka koji se tiču upisa u zemljišne knjige (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2706/06 od 14. oktobra 2008. godine, tač. 21, 22. i 23., dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), je rješenje Okružnog suda broj 011-0-

Gž-09-000 337 od 16. novembra 2009. godine. S obzirom da je apelant primio osporeno rješenje Okružnog suda 12. decembra 2009. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 17. maja 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1830/10 (M. O.) | Sudska praksa | Aktio