Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-223/10 (T. K.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-223/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 223/10, rješavajući apelaciju Tunje Krištić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tunje Krištića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Odžak broj 25 0 I 013720 09 Gz od 23. novembra 2009. godine, rješenja Općinskog suda Orašje broj 25 0 I 013720 09 I 2 od 13. oktobra 2009. godine i rješenja o izvršenju Općinskog suda Orašje broj 25 0 I 013720 09 I od 8. septembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Tunjo Krištić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, podnio je 14. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Odžak (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 I 013720 09 Gz od 23. novembra 2009. godine, rješenja Općinskog suda Orašje (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 I 013720 09 I 2 od 13. oktobra 2009. godine i rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 25 0 I 013720 09 I od 8. septembra 2009. godine.

2. Janja Đurić, kao tražilac izvršenja podnijela je prijedlog za izvršenje Općinskom sudu protiv apelanta kao izvršenika radi naplate novčanog potraživanja u iznosu do 300,00 KM i to na ime troškova žalbenog postupka skupa sa troškovima izvršnog postupka u iznosu od 290,00 KM, a sve na osnovu pravomoćne i izvršne isprave rješenja Kantonalnog suda broj 25 0 I 007828 Gz od 27. maja 2009. godine.

3. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj 25 0 I 013720 09 I od 8. septembra 2009. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja i to pljenidbom i prodajom određenog broja dionica koji je dovoljan da se postigne ukupan iznos potraživanja tražioca izvršenja, a oko 5.000 dionica eminenta "Polirond" d.d. Orašje, PLRNR vrste, klase ES, knjiženih na ime aplanta kao izvršenika, koji se vode kod Registra vrijednosnih papira FBiH u Sarajevu, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog njihovom prodajom.

4. Apelant je protiv navedenog rješenja podnio prigovor Općinskom sudu, koji je rješenjem broj 25 0 I 013720 09 I 2 od 13. oktobra 2009. godine, potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 25 0 I 013720 09 Gz od 23. novembra 2009. godine, odbio prigovor apelanta kao neosnovan. Istim rješenjem odbijen je i zahtjev punomoćnika apelanta za naknadu troškova izvršnog postupka za sastav odgovora na prigovor kao neosnovan.

5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. S obzirom da je apelant osporio rješenje Kantonalnog suda i Općinskog suda, koja su donesena u izvršnom postupku, a koji je pokrenut na prijedlog tražioca izvršenja na osnovu pravomoćne i izvršne isprave, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedene odluke. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

9. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđena su pravomoćnom i izvršnom ispravom rješenjem Kantonalnog suda broj 25 0 I 007828 Gz od 27. maja 2009. godine. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

10. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se apelantovi navodi u vezi povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-223/10 (T. K.) | Sudska praksa | Aktio