Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-242/10 (M. V.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-242/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 242/10, rješavajući apelaciju Makarija Vukomana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Makarija Vukomana podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118- 0-Rev-08-000 995 od 18. novembra 2009. godine i rješenja Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-Gž-08-000 028 od 13. februara 2008.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Makarije Vukoman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio 16. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-008- 000 995 od 18. novembra 2009. godine i rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-000 028 od 13. februara 2008. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj O-1501/87 od 4. juna 2007. godine, raspravljana je zaostavština iza Ilije Vukomana, umrlog 18. juna 1987. godine u Banja Luci, tako što je utvrđeno da u ostavinsku masu ulazi imovina ostavioca bliže opisana izrekom rješenja i ista je uručena nasljednicima navedenim također u izreci rješenja, te odlučeno da će po pravosnažnosti navedeno rješenje biti evidentirano u odgovarajućim javnim knjigama.

3. Rješavajući po žalbi, Okružni sud Banja je rješenjem broj 011-0-Gž-08-000 028 od 13. februara 2008. godine, žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.

4. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 118-0-Rev-08-000 995 od 18. novembra 2009. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 165. Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list SR BiH", br. 7/80 i 15/80) propisano je da se protiv rješenja Okružnog suda ne može izjaviti revizija. S obzirom na navedenu odredbu zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena protiv rješenja drugostepenog suda donijetog u ostavinskom postupku. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. Zakona o preničnom postupku( u daljnjem tekstu: ZPP)

5. Apelant nije precizirao povredu prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporenog rješenja Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 995 od 18. novembra 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000 028 od 13. februara 2008. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000 028 od 13. februara 2008. godine, s obzirom na to da je apelant 11. marta 2008. godine protiv osporenog rješenja Okružnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu putem Osnovnog suda, pa se podrazumijeva da je navedeno rješenje Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. decembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijano rješenje Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-242/10 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio