Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-454/10 (M. A. Ć.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-454/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 454/10, rješavajući apelaciju Marice Aćimović Ćurić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marice Aćimović Ćurić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 000774 08 Rev od 20. novembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-07-000700 od 12. jula 2007. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 000774 05 P od 22. januara 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Marica Aćimović Ćurić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Beograda, podnijela je 29. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 000774 08 Rev od 20. novembra 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-07-000700 od 12. jula 2007. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 000774 05 P od 22. januara 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 000774 05 P od 22. januara 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000700 od 12. jula 2007. godine, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se S.Dž. i K.Dž. (u daljnjem tekstu: tuženi) isele iz kuće u Blagaju, Ćuprije b.b. i da joj isplate na ime najamnine i troškova saniranja posljedica nenamjenskog korištenja objekta iznos od 10.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe kao i naknade troškove parničnog postupka.
3. Protiv presude Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000700 od 12. jula 2007. godine, apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem broj 58 0 P 000774 08 Rev od 20. novembra 2009. godine, odbacio apelantičinu reviziju. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03) kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 10.000,00 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, pa je u tom smislu revizja odbačena kao nedopuštena. Također je zaključeno da, po ocjeni Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237 ZPP jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
4. Apelantica se nije direktno pozvala na povrede njenih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je rješenjem broj 58 0 P 000774 08 Rev od 20. novembra 2009. godine odbacio kao nedopuštenu apelantičinu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000700 od 12. jula 2007. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 007-0-
Gž-07-000700 od 12. jula 2007. godine. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000700 od 12. jula 2007. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud 20. novembra 2009. godine donio odluku po reviziji, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. januara 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda od 12. jula 2007. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović