Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-607/10 (T. P.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Državni službenik
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-607/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 607/10, rješavajući apelaciju Tomislava Prpoša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tomislava Prpoša podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj U-1176/07 od 8. decembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Tomislav Prpoš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, koga zastupa Branko Marić, advokat iz Sarajeva, podnio je 16. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-1176/07 od 8. decembra 2009. godine.

2. Odlukom Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborna komisija BiH) broj 06-07-600/06 od 17. maja 2007. godine utvrđeno je da je apelant, kao odbornik u Skupštini opštine Prijedor i kao ovlašteno lice preduzeća «Gradinvest» d.o.o. export-import Prijedor, u vrijeme trajanja odborničkog mandata, 1. septembra 2005. godine, zaključio anex ugovora sa Opštinom Prijedor u ukupnoj vrijednosti od 65.000,00 KM, što je nespojivo na osnovu člana 4. stav 3. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj: 16/02, 14/03 i 12/04; u daljnjem tekstu: Zakon o sukobu interesa), te su mu izrečene slijedeće sankcije: «apelant je nepodoban da se kandidira za bilo koju neposredno ili posredno izabranu dužnost u periodu od četiri godine od počinjenog prekršaja, tj. od 1. septembra 2005. godine. Apelant se kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 KM, koji je dužan uplatiti u roku od šezdeset dana od dana prijema ove odluke, na račun Ministarstva za trezor institucija BiH kod Centralne banke Bosne i Hercegovine». Navedena odluka je konačna i protiv nje se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim odjelom Suda BiH.

3. Na osnovu Odluke Izborne komisije BiH broj 06-07-600/06 od 17. maja 2007. godine Izborna komisija BiH je 5. februara 2009. godine donijela Odluku broj 06-1-07-1-625/09 kojom apelantu prestaje mandat danom donošenja Odluke.

4. Rješenjem Suda BiH broj Siž-2/09 od 5. marta 2009. godine žalba apelanata protiv Odluke Izborne komisije BiH broj 06-1-07-1-625/09 od 5. februara 2009. godine je odbijena kao neosnovana.

5. U međuvremenu je Ustavni sud Odlukom broj AP 1302/09 od 10. juna 2009. godine, odbacio kao nedopuštenu apelantovu apelaciju podnesenu protiv rješenja Suda BiH broj Siž-2/09 od 5. marta 2009. godine, Odluke Izborne komisije BiH broj 06-1-07-1-625/09 od 5. februara 2009. godine i Odluke Izborne komisije BiH broj 06-07-600/06 od 17. maja 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Nakon toga, Sud BiH je presudom broj U-1176/07 od 8. decembra 2009. godine, odbio apelantovu tužbu protiv Odluke Izborne komisije BiH broj 06-07-600/06 od 17. maja 2007. godine. Sud je u obrazloženju presude, između ostalog citirao odredbu člana 6. stav 2. Zakona o sukobu interesa, kojom je propisano da izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici ne mogu biti članovi poslovodnog odbora, upravnog odbora, nadzornog odbora, izvršnog odbora, niti biti u svojstvu ovlaštene osobe bilo kojeg privatnog preduzeća koji sklapa ugovore ili na drugi način posluje sa vladama na bilo kojem nivou. Iz citirane odredbe Zakona o sukobu interesa proizilazi da moraju biti ispunjeni kumulativno postavljeni uvjeti, koji su u konkretnom slučaju i ispunjeni, obzirom da je apelant istovremeno obavljao funkciju izabranog zvaničnika i bio u svojstvu ovlaštene osobe u privatnom preduzeću koje je poslovalo sa vladom na bilo kojem nivou vlasti u iznosu većem od 5.000,00 KM godišnje, čime je prekršio citiranu odredbu zakona. Shodno navedenom, Sud BiH je u obrazloženju naveo da je CIK pravilno zaključila da je došlo do sukoba interesa, odnosno da je došlo do povrede člana 6.tačka 2. Zakona o sukobu interesa.

7. Apelant se u apelaciji žali da mu je donošenjem osporene presude povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. S obzirom da apelant smatra da mu je osporenom presudom Suda BiH, kojom je odbijena njegova tužba protiv odluke CIK-a, dakle u sporu proizašlom iz izbornog procesa, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.

10. Ustavni sud je, u predmetu AP-2418/06, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju odbacio kao nedopuštenu ratione materiae. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava po kojoj izborni sporovi koji se odnose na izabrane zvaničnike izlaze iz građanskih i krivičnih okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije (Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, Izvještaji 1997-VI).

11. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud je zaključio da se radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. Evropske konvencije, a član II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, te su navodi apelanta inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović