Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-936/10 (M. A.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-936/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 936/10, rješavajući apelaciju Milojke Aleksić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milojke Aleksić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-09-
003 404 od 18. januara 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom broj 041-1-P-08-000 110 od 20. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milojka Aleksić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, podnijela je 12. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-09-003 404 od 18. januara 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 041-1-P-08-000 110 od 20. aprila 2009. godine.
2. Rješenjem Službe za imovinsko-pravne i geodetske poslove općine Olovo broj 05-23-
105/00 od 12. jula 2001. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-1089/01 od 29. aprila 2003. godine, odbijen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za vraćanje u posjed stana u Olovu.
3. Presudom Kantonalnog suda broj U-100/03 od 27. novembra 2003. godine odbijena je tužba koju je apelantica podnijela protiv rješenja Ministarstva broj 12-23-1089/01 od 29. aprila 2003. godine. Protiv presude Kantonalnog suda broj U-100/03 od 27. novembra 2003. godine, apelantica je podnijela žalbu koju je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine odbio presudom broj Už-64/04 od 16. aprila 2008. godine.
4. Ustavni sud je odlukom broj AP-1961/08 od 4. septembra 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv navedenih presuda i rješenja, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
5. Općinski sud je donio rješenje broj 041-1-P-08-000 110 od 20. aprila 2009. godine, kojim je rješavajući u pravnoj stvari apelantice protiv općine Olovo i ŠIP «Stupčanica» Olovo, radi utvrđivanja, odbacio kao nedopuštenu tužbu kojom je apelantica tražila da se utvrdi da je ona u zakonom propisanom roku podnijela zahtjev za vraćanje u posjed stana koji se nalazi u Olovu, u ulici H.K.Gradaščevića, lamela II, sprat VII.
6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-09-003 404 od 18. januara 2010. godine, odbijena je žalba apelantice i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju presude je navedeno da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je tužbu apelantice odbacio, ali ne iz razloga koje je naveo prvostepeni sud, nego iz razloga što odlučivanje o tužbenom zahtjevu apelantice, ne spada u sudsku nadležnost.
7. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na povratak izbjeglica i raseljenih lica iz člana II/5. Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. S obzirom na to da apelantica smatra da joj je osporenim odlukama između ostalog povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud, prvenstveno, odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
10. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje apelanticinih građanskih prava i obaveza.
11. Ustavni sud primjećuje da apelantica osporava rješenja donesena u postupku u kojem su se redovni sudovi oglasili nenadležnim. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne tužbe. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o «apelanticinim građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, ni o pravu na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, ni o pravu na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao ni o pravu na povratak izbjeglica i raseljenih lica iz člana II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
13. Apelantica se takođe žali da joj je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju navodi apelantice o kršenju ovog prava odnose se na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom postupku ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelantice o povredi člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović