Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2336/09 (J. J.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2336/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-2336/09, rješavajući apelaciju Jasmina Jaganjca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmina Jaganjca podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo, broj 009-0-Gž-
08-001362 od 6. maja 2009. godine i rješenja Općinskog suda Sarajevo, broj 065-0-I-07-002911 od 14. januara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmin Jaganjac, (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa zajednička advokatska kancelarija Sesar-Ćurić-Miletić, podnio je 16. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-08-001362 od 6. maja 2009. godine i rješenja Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-0-I-07-002911 od 14. januara 2008. godine. Apelant je dopunio apelaciju 21. aprila 2010. godine.
2. Apelant je sa HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d. sa sjedištem u Mostaru, 6. oktobra 2004. godine zaključio ugovor o kreditu broj 6151121158, te je zajedničkim sporazumom stranaka od 12. oktobra 2004. godine i rješenjem Općinskog suda, broj I-4137/2004 od 15. oktobra 2004. godine, određeno osiguranje potraživanja povjerioca prema apelantu kao dužniku u iznosu od 100.000,00 KM, sa kamatama i ostalim potraživanjima, zasnivanjem založnog prava na nekretnini i dvorištu apelanta upisanoj u zk. ul.LI/199 k.o. Sarajevo, k.č. 328.
3. Općinski sud je zatim, na prijedlog HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d. (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), donio rješenje o izvršenju, broj 066-0-I-07-002911 od 6. novembra 2007. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje a na osnovu sporazuma stranaka i rješenja Općinskog suda, broj I-4137/2004 od 15. oktobra 2004. godine.
4. Apelant je 16. novembra 2007. godine podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju, broj 066-0-
I-07-002911 od 6. novembra 2007. godine, koji je Općinski sud rješenjem, broj 065-0-I-07-002911 od 14. januara 2008. godine, odbacio, u smislu člana 47. Zakona o izvršnom postupku F BiH, s obzirom da isti ne sadrži razloge koji bi spriječili izvršenje.
5. Apelant je izjavio žalbu na rješenje Općinskog suda, broj 065-0-I-07-002911 od 14. januara 2008. godine, koju je Kantonalni sud rješenjem, broj 009-0-Gž-08-001362 od 6. maja 2009. godine, odbio kao neosnovanu.
6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da je osporena odluka donesena u izvršnom postupku a na osnovu izvršne isprave-sporazuma stranaka i rješenja Općinskog suda, broj I-4137/2004 od 15. oktobra 2004. godine.
9. S obzirom da je apelant osporio rješenje Općinskog suda, broj I-4137/2004 od 15. oktobra 2004. godine i rješenje o izvršenju broj 066-0-I-07-002911 od 6. novembra 2007. godine, odnosno rješenja koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedene odluke. S obzirom da su predmetna rješenja donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94). Takođe, Ustavni sud je utvrdio da se izvršni postupak na osnovu sporazuma stranaka, koji predstavlja izvršni naslov, radi naplate novčanog potraživanja banke ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1393/05 od 13. jula 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
11. U konkretnom slučaju apelant je sasvim slobodno disponirao svojim građanskim pravima i obavezama, zaključivši navedeni sporazum sa bankom. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović