Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2612/09 (P.A.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2612/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 2612/09, rješavajući apelaciju P.A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 11. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija P.A. podnesena protiv presude Kantonalnog suda Tuzla, broj K-349/93 od 12. jula 1993. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. P.A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, podnio je 13. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Tuzla, broj K-349/93 od 12. jula 1993. godine.
2. Apelant navodi da je u junu 1992. godine lišen slobode od strane pripadnika vojne i civilne policije i zatvoren u logor Stupari, općina Kladanj, sve do 5. aprila 1993. godine, kada je odveden u zatvor Tuzla, gdje je bio do 17. juna 1993. godine. Apelant dalje navodi da mu je u logoru Stupari suđeno, te da je presudom K-349/93 od 12. jula 1993. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Apelant navodi da za njegovo bespravno lišenje slobode niko nije odgovarao.
3. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
8. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant traži obeštećenje od Bosne i Hercegovine u iznosu od 500.000,00 KM za narušeno zdravlje, maltretiranja u logoru i zatvoru Tuzla i za porušenu imovinu.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;“
5. Prema navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.
7. Imajući u vidu da je apelant, u konkretnom slučaju, u apelaciji osporio presudu Kantonalnog suda Tuzla, broj K-349/93 od 12. jula 1993. godine, koja je donesena u periodu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da rješava predmetnu apelaciju.
8. Zbog svega navedenog, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da rješava predmetnu apelaciju.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U odnosu na apelantov zahtjev za obeštećenje, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav
2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione temporis nedopustiva, to apelantu ne pripada pravo na obeštećenje.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović