Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2809/09 (J. K.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Upis u sudski registar
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2809/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 2809/09, rješavajući apelaciju Jadranke Kolobare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jadranke Kolobare podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-

09-000 009 od 2. jula 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru broj Tt-O-880/07-1-10012 od 9. januara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jadranka Kolobara (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Miro Kebo, advokat iz Zajedničke advokatske kancelarije «Kebo i Guzin» iz Mostara, podnijela je 5. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-09-000 009 od 2. jula 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Tt-

O-880/07-1-10012 od 9. januara 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj Tt-O-880/07 od 11. decembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-08-000 011 od 6. maja 2008. godine, izvršen je upis povećenja temeljnog kapitala društva Agencije «Top Guard» d.o.o. Mostar za zaštitu ljudi i imovine Mostar (u daljnjem tekstu: «Top Guard») i promjena visine udjela članova društva, tako da je udio apelantice smanjen sa 40 % na 6 %, a udio drugog člana društva, Dragana Kolobara, je povećan sa 60 % na 94 %.

3. Rješenjem Općinskog suda broj Tt-O-880/07-1-10012 od 9. januara 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-09-000 009 od 2. jula 2009. godine, odbijen je kao neosnovan apelanticin zahtjev od 23. juna 2008. godine, za brisanje neosnovanog konačnog upisa: povećanje temeljnog kapitala i izmjena visine uloga i udjela članova društva u društvu pod tvrtkom: «Top Guard», upisanog u MRB:1-10012, upisanog rješenjem Općinskog suda broj Tt-O-

880/07 od 11. decembra 2007. godine.

4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa i dokaza u njemu proizlazi da je firma "Top Guard" podnijela prijavu Općinskom sudu 4. decembra 2007.godine za upis u sudski registar povećanje temeljnog kapitala društva, izmjena osnivačkih udjela izmjena statuta društva, uz koju je priložila isprave i dokaze. Kao član društva apelantica je 24. decembra 2007. godine podnijela zahtjev za brisanje upisa pozivajući se na odredbu člana 68. stav 3. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji BiH ("Sl.novine FBiH 27/05 i 68/05"; u daljnjem tekstu: Zakon o registraciji poslovnih subjekata), jer je po njenoj tvrdnji upis izvršen na osnovu isprave koja nije propisana isprava, te je time ugrožen njen pravni interes. Kantonalni sud je naglasio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa u sudski registar po rješenju Općinskog suda broj Tt.O-880/07-110012 od 11. decembra 2007. godine, jer je uvidom u zbirku isprava utvrdio da je podnositelj prijave 4. decembra 2007.godine podnio sudu svu potrebnu dokumentaciju za upis gore navedene promjene u sudski registar, na osnovu koje je i izvršen upis. Odlučujući o žalbi protiv navedenog rješenja u predmetu ovog suda Gž-007-0-Gž-080000 Il od 6. maja 2008. godine apelanticina žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno, jer je utvrđeno da su promjene podataka u predmetnom spisu izvršene na osnovu zakonom propisane isprave, što znači da se radi o pravomoćno riješenoj stvari, pa je prvostepeni sud zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa morao kao res iudikata odbaciti. Međutim, iako se, upustio u raspravljanje odluka o odbijanju zahtjeva za brisanje neosnovanog konačnog upisa nije nezakonita. U vezi sa navodima žalbe da je Kantonalni sud u svojoj ranijoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo kada je svoju odluku zasnovao na odredbama Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar valja ukazati da je u vrijeme donošenja osporenog rješenja bio donesen Zakon o registraciji poslovnih subjekata, da je njegova primjena u skladu sa odredbom člana 86. trebala otpočeti 6. jula.2005.godine, ali je odložena, jer se nisu bili stekli tehnički preduslovi za primjenu navedenog zakona, prema Okvirnom zakonu o registraciji poslovnih subjekata u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj: 42/04). Dakle, registarski sudovi su do daljnjeg primjenjivali Zakon o postupku upisa pravnih osoba u sudskih registar kao i Uredbu o upisu u sudski registar pravnih osoba koji objavljuju privrednu djelatnost ("Službene novine F BiH" br. 12/00, 16/00, 38/00 i 58/01). Članom 1. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH ("Službene novine F BiH" br: 68/05) izmijenjena odredba člana 86., na način što je primjena ovog Zakona trebala otpočeti najkasnije 31. decembra 2006. godine. Međutim, primjena ovog zakona otpočela je tek 1. januara 2009. godine, pa se neosnovano u žalbi navodi da je rješenje rezultat pogrešne primjene materijalnog prava i drugih povreda postupka. U vezi sa navednim Kantonalni sud je odbio apelanticinu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje u skladu sa članom 235.stav .l tačka 2. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelantica smatra da su joj pobijanim rješenjima povrijeđena ustavna prava zaštićena članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, uopće primjenjive na konkretan slučaj.

8. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

9. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.

10. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na konkretan predmet. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku radi brisanja neosnovanog konačnog upisa u registar pravnih subjekata: povećanja temeljnog kapitala i izmjena visine uloga i udjela članova društva u društvu «Top Guard», nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanatice, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njena privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Takođe, apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno i njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da se pobijanim odlukama odlučivalo o postojanju zakonskih proceduralnih osnova za brisanja neosnovanog konačnog upisa u registar pravnih subjekata: povećanja temeljnog kapitala i izmjena visine uloga i udjela članova društva, a ne o imovinskim pravima apelantice, pa se shodno tome, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelantice u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2809/09 (J. K.) | Sudska praksa | Aktio