Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-290/08 (G. R.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-290/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 290/08, rješavajući apelaciju Gojka Radivojca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka Radivojca podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Ž-07-

000 349 od 30. novembra 2007. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Gojko Radivojac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa punomoćnik Milena Kobas iz Banjaluke, podnio je 16. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-07-000 349 od 30. novembra 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-18/05 od 11. maja 2007. godine utvrđeno je da postoji potraživanje apelanta prema tuženom DOO «Novi rudnici Ljubija» Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) na ime naknada plata za period od 16. augusta 2004. do 5. novembra 2004. godine i od 5. novembra 2004. do 5. marta 2005. godine u ukupnom iznosu od 776,99 KM, kao i da postoji potraživanje tuženog prema apelantu na ime više isplaćene otpremnine u iznosu od 1.061,10 KM, te da se navedeno potraživanje apelanta ugasilo prebijanjem sa potraživanjem tuženog. Stavom 4. obavezan je tuženi da iznos iz stava 1. izreke ove presude registruje kod Fonda PIO RS-a i uplati pripadajuće doprinose za apelanta po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja i za slučaj nezaposlenosti. Stavom 5. obavezan je apelant da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.100,00 KM, stavovima 6. i 7. odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanta koji se odnose na isplatu plata za period od 10. februara 2004. do 16. augusta 2004. godine i za period od 5. marta 2005. do 20. marta 2007. godine, kao neosnovani. Stavom 8. je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio isplatu regresa za korištenje godišnjeg odmora, naknade za zimnicu i ogrijev, naknade za dan rudara i borački dodatak. Stavom 9. odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tuženi na ime razlike otpremnine isplati iznos od 4.681,75 KM, kao neosnovan, dok je stavom 10. navedene presude, odbijen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se poništi odluka tuženog o otkazu ugovora o radu broj 81-72/04 od 29. oktobra 2004. godine kao nezakonita i da se apelant vrati u radni odnos, kao neosnovan. Takođe, stavom 11. je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta u dijelu kojim je traženo da se utvrdi da je ništava odredba člana 5. stav 1. Sporazuma o regulisanju međusobnih prava i obaveza, zaključenog 30. aprila 2004. godine između RŽR «Ljubija» a.d. Prijedor i LNM HOLDING NV sa središtem u Pensrat 105 Curaco Holandski antili. Stavom 12. odbačena je tužba apelanta kojom je tražena isplata neisplaćenih plata, regresa za korištenje godišnjeg odmora, zimnice i ogrijeva i boračkog dodatka za period od 1. januara 1994. do 24. juna 2004. godine, kao neblagovremena. Stavom 13. presude odbačena je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se utvrdi da su ništave odredbe 2, 3 i 4 ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 1-432/02 od 28. oktobra 2002. godine, kao neblagovremena. Takođe, stavom 14. odbačena je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 1-

1099/04, kao nedopuštena.

3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 349 od 30. novembra 2007. godine, žalba apelanta je djelimično uvažena, pa je presuda Osnovnog suda broj Rs-18/05 od 11. maja 2007. godine preinačena, tako što je usvojen tužbeni zahtjev apelanta i poništena odluka tuženog o otkazu ugovora o radu broj 81-72/04 od 29. oktobra 2004. godine i obavezan je tuženi da vrati apelanta u radni odnos i da mu isplati na ime naknade plate za period od 16. augusta 2004. do 5. marta 2005. godine iznos od 83,55 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. marta 2005. godine do konačne isplate i na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za period od 5. marta 2005. do 10. decembra 2006. godine isplati iznose pobliže navedene u izreci presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose. Povodom žalbe, a po službenoj dužnosti ukinuta je prvostepena presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev apelanta za isplatu naknade za borački dodatak i tužba je u ovom dijelu odbačena zbog nenadležnosti suda. Nadalje, žalba je odbijena i potvrđena je prvostepena presuda u preostalom dijelu (st. 2., 4., 6., 8., 9., 11., 12., 13. i 14.). Preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka i tuženi je obavezan da apelantu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.287,00 KM.

4. Protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 349 od 30. novembra 2007. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Prema stanju spisa postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.

5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) glasi: «Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-290/08 (G. R.) | Sudska praksa | Aktio