Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3093/09 (A. B.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3093/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 3093/09, rješavajući apelaciju Ane Bulajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ane Bulajić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 000580 09 U od 28. jula 2009. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona broj 12-23-396/08 od 20. marta 2009. godine i rješenja Službe za graditeljstvo i prostorno uređenje Općine Žepče broj 03-23-2-604/08 od 24. novembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ana Bulajić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Žepča, podnijela je 30. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 000580 09 U od 28. jula 2009. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-396/08 od 20. marta 2009. godine i rješenja Službe za graditeljstvo i prostorno uređenje Općine Žepče (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03-23-2-604/08 od 24. novembra 2008. godine.
2. Apelantica je zahtjevom pokrenula postupak pred Službom u kojem je tražila poništenje pravosnažnog rješenja Službe o odobrenju građenja broj 03-23-2-1167/08 od 22. maja 2008. godine, kojim je A.I. stekao pravo gradnje pomoćnog objekta-garaže u Orahovici, općina Žepče, na zemljištu označenom sa k.č. 180/02 upisana u Pl. 325 KO Orahovica. Apelantica je u svom zahtjevu istakla da nije bilo zakonskog osnova za donošenje predmetnog rješenja, navodeći da je pogrešnim premjerom po novom katastarskom operatu dio zemljišta, koje je u vlasništvu apelantice, ušao u parcelu označenu kao k.č. 180/02 upisana u Pl. 325 KO Orahovica, odnosno u vlasništvo A.I.
3. Rješenjem Službe broj 03-23-2-604/08 od 24. novembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 12-23-396/08 od 20. marta 2009. godine, odbijen je zahtjev apelantice za ukidanje pravosnažnog rješenja o odobrenju građenja Službe broj 03-23-2-1167/08 od 22. maja 2008. godine. U obrazloženju, prvostepeni organ je naveo da je, postupajući po zahtjevu apelantice, utvrdio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 262. st. 1. i 2. Zakona o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99; u daljnjem tekstu: ZUP), jer je našao da prilikom donošenja rješenja o odobrenju građenja nije bilo nepravilnosti u primijeni materijalnog propisa, na osnovu kojeg je riješena ova upravna stvar, te da stranka koja je stekla pravo građenja nije dala svoj pristanak za ukidanje pravosnažnog rješenja. Imajući u vidu navedeno, prvostepeni organ je odlučio kao u dispozitivu rješenja, a što je potvrdio i drugostepeni upravni organ.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 000580 09 U od 28. jula 2009. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelantice podnesena protiv rješenja Ministarstva od 20. marta 2009. godine.U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da su i prvostepeni i drugostepeni upravni organ pravilno postupili kada su u postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja isključivo utvrđivali da li su ispunjeni naprijed citirani zakonski uslovi za ukidanje i mijenjanje spornog rješenja kojim se odobrava građenje A.I. Također, Kantonalni sud je istakao da apelantica, radi utvrđivanja prava vlasništva na spornoj parceli, može pokrenuti parnični postupak pred nadležnim sudom, a tačnost katartarskog operata može osporavati prigovorom nadležnoj komisiji u skladu sa odredbama iz čl. 49. i 50. Zakona o premjeru i katastru zemljišta („Službeni list SRBiH“ br. 14/78, 12/87 i 26/90 i „Službeni list RBiH“ br. 4/93 i 13/94). Imajući u vidu naprijed navedeno, Kantonalni sud je odlučio kao u dispozitivu presude.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. S obzirom da se apelantica žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja se prema tvrdnji apelantice desila u postupku pokrenutom po njenom zahtjevu, radi poništenja rješenja Službe o odobrenju građenja broj 03-23-2-1167/08 od 22. maja 2008. godine, kojim je A.I. stekao pravo gradnje na spornoj parceli, Ustavni sud mora odlučiti da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantičin slučaj.
8. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je osporenim rješenjima Službe i Ministarstva, te presudom Kantonalnog suda odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelantice
9. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu apelantice radi poništenja pravosnažnog rješenja kojim se odobrava pravo gradnje trećem licu, a da je prvostepeni upravni organ, na osnovu odredbe člana 262. st. 1. i 2. ZUP-a koja je po svojoj prirodi odredba procesnog karaktera, odbio njen zahtjev kao neosnovan. Ovakav stav prvostepenog upravnog organa je potvrđen rješenjem i od strane Ministarstva u postuku po žalbi apelantice, kao i u upravnom sporu od strane Kantonalnog suda. Ustavni sud konstatuje da se u konkretnom upravnom postupku i upravnom sporu nije raspravljalo o građanskim pravima i obavezama apelantice, već se odlučivalo da li su ispunjeni ili ne zakonski uslovi uslovi za poništenje pravosnažnog rješenja Službe o odobrenju građenja trećem licu.
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelantice, te shodno tome apelantica ne može uživati zaštitu prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije usljed čega je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U vezi sa navodima apelantice o povredi prava na dom i imovinu, a imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u pogledu ratione materiae inkompatibilnosti žalbenih navoda apelantice, u vezi sa pravom na pravično suđenje, sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra, također, da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o pravu apelantice na dom, kao i o njenim imovinskim pravima iz člana II/3.f) i k), odnosno člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Iz navedenog, proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu inkompatibilna ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović