Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3414/09 (Đ.H., R.R., M.K., E.Ž. i A.Ž.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3414/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-3414/09, rješavajući apelaciju Đ.H. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đ.H., R.R., M.K., E.Ž. i A.Ž. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000 898 od 24. septembra 2009. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-06-000 641 od 24. marta 2008. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću broj P-628/01 od 5. januara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Đ.H., R.R., M.K., E.Ž. i A.Ž. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bihaća, koje zastupa Jasmina Koričić, advokat iz Bihaća, podnijeli su 31. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-000 898 od 24. septembra 2009. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-

Gž-06-000 641 od 24. marta 2008. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-628/01 od 5. januara 2006. godine.

2. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je Presudom Općinskog suda broj P-

628/01 od 5. januara 2006. godine prvotužena Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvotužena) obavezana da apelantima isplati iznose od po 2.056,00 KM na ime izuzetnog materijalnog obezbjeđenja za period od 1. avgusta 1998. godine do 31. marta 1999. godine, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da im isplati troškove postupka. Takođe, iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je predmetnom presudom u odnosu na prvotuženu odbijen višak tužbenog zahtjeva apelanata za isplatu invalidnine za period od 1. avgusta 1998. godine do 31. marta 1999. godine, i to u sljedećim iznosima: apelantici Đ.H. 1.211,00 KM; apelanticama R.R. i M.K. od po 2.414,00 KM; a apelantima E.Ž. i A.Ž. od po 1.811,00 KM., kao i za isplatu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine za period od 1. juna 1996. godine od 31. jula 1998. godine, i to u sljedećim iznosima: apelantici Đ.H. 1.467,00 KM, apelanticama R.R. i M.K. 2.922,00 KM, te apelantima E.Ž. i A.Ž 2.186,00 KM, dok je tužbeni zahtjev u cjelosti odbijen u odnosu na drugotuženog Unsko-sanski kanton (u daljnjem tekstu: drugotuženi), te je utvrđeno povlačenje tužbe u odnosu na na trećetuženu Općinu Bihać.

3. Kantonalni sud je Rješenjem broj 001-0-Gž-06-000 641 od 24. marta 2008. godine uvažio žalbu koju je prvotužena izjavila protiv Presude Općinskog suda broj P-628/01 od 5. januara 2006. godine, te je ukinuo tu presudu u dosuđujućem dijelu i u tom dijelu odbacio tužbu, dok je u ostalom dijelu odbacio žalbu kao nedopuštenu.

4. Apelanti su izjavili reviziju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06-000 641 od 24. marta 2008. godine. Vrhovni sud je Rješenjem broj 070-0-Rev-08-000 898 od 24. septembra 2009. godine odbacio reviziju kao nedopuštenu.

5. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravomoćno završen, te na odredbu stava 2. istog člana kojim je propisano da revizija protiv rješenja iz stava 1. tog člana nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude. Nadalje, naveo je da apelanti u konkretnoj pravnoj stvari nisu stekli svojstvo suparničara u smislu odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP-a, konstatujući da je njihov procesno-pravni položaj takav da je svaki od apelanata samostalan u postupku i da se njegove radnje i propuštanja se tiču samo njega, a pravo na izjavljivanje revizije se određuje u odnosu na svakog apelanta posebno. Takođe, pozvao se na odredbu člana 237. stav 2. ZPP, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je konstatovao da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer se revizijom pobija rješenje iz postupka u kojem je vrijednost predmeta spora za svakog apelanta pojedinačno ispod 10.000,00 KM. Pored toga, ocijenio je da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pristup sudu kao elemenat prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda: u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, smatraju da su im osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II., tač. 1., 2. i 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i iz Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Apelanti su protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06-000 641 od 24. marta 2008. godine, izjavili reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000 898 od 24. septembra 2009. godine obačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda.

10. S obzirom na to da je apelantima 1. aprila 2008. godine uručeno Rješenje Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06-000 641 od 24. marta 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. oktobra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporeno rješenje.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3414/09 (Đ.H., R.R., M.K., E.Ž. i A.Ž.) | Sudska praksa | Aktio