Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3558/09 (M. S.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3558/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-3558/09, rješavajući apelaciju Mileve Santrač, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mileve Santrač podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj U-394/09 od 10. septembra 2009. godine i odluke Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj SuPK-1128/09 od 14. augusta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mileva Santrač (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, podnijela je 11. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj U-394/09 od 10. septembra 2009. godine i odluke Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravosudna komisija), broj SuPK-1128/09 od 14. augusta 2009. godine.
2. Pravosudna komisija je odlukom, broj SuPK-1128/09 od 14. augusta 2009. godine, odbila kao neosnovanu žalbu apelantice izjavljenu na odluku Komisije za zapošljavanje o izboru kandidata na radno mjesto stručni saradnik u Apelacionom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), koja je donesena na osnovu raspisanog javnog konkursa, broj SuPK-860/09 od 2. februara 2009. godine.
3. Rješenjem Suda BiH, broj U-394/09 od 10. septembra 2009. godine, odbačena je tužba apelantice, uz obrazloženje da je odredbom člana 14. stav 2. Zakona o Sudu BiH («Službeni glasnik BiH», broj 23/00 do 32/07) propisano da je sud nadležan da odlučuje po tužbama protiv konačnih pojedinačnih upravnih akata institucija Brčko Distrikta BiH samo ukoliko one odlučuju u primjeni državnih zakona, u konkretnom slučaju odluka kojom se pobijanje traži je donesena od strane institucija Brčko Ditrikta BiH uz primjenu Zakona Brčko Distrikta BiH.
4. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i povredu prava na rad.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. S obzirom na to da apelantica smatra da joj je osporenim odlukama Suda BiH i Pravosudne komisije, a povodom ne izbora apelantice na radno mjesto stručnog saradnika u Apelacionom sudu prvenstveno povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.
7. Ustavni sud zapaža da garancije koje su u tom smislu sadržane u Zakonu o Javnim službenicima i namještenicima u Pravosuđu Brčko Distrikta BiH, tiču se prava i obaveza ustanova odnosno pravnih lica da postupak objave konkursa za određeno radno mjesto, provedu zakonito i transparentno, a s druge strane i pravo svakog lica da konkuriše na određeno radno mjesto. Sama činjenica da neko lice ispunjava formalne uslove konkursa ne znači i da će to lice biti i izabrano. S druge strane, to također znači da će pravno lice koje je provelo konkurs za izbor nekog zvaničnika morati dokazati da je taj izbor bio zakonit. Praksa Evropskog suda za ljudska prava stoji na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domen «građanskih prava» zaštićenih Evropskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije navedeno je da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Kancelariju Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je ovaj dio aplikacije inkopatibilan rationae materiae sa odredbama Evropske konvencije u smislu člana 27. stav 2. Evropske konvencije». (vidi odluku Evropske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. decembra 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). Relevantan je i stav koji je zauzeo Ustavni sud u odluci AP-122/06 od 26. juna 2007. godine i AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na -www.ustavnisud.ba ). Dakle, s obzirom da u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelantica žali ne potpadaju pod „građanska prava i obaveze“ u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Osim toga, apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na rad. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da pravo na rad nije zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine-Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, je između ostalog naveden i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom je u čl. 6. i 7. zagarantovano pravo na rad i pravo na uživanje povoljnih uvjeta rada. Također navedenim paktom zagarantovano je pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Uživanje ovog prava je garantovano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom da apelantica ne navodi da je diskrimisana u uživanju prava na rad, a takva diskriminacija, nije očigledna iz činjenica koje je predočila, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u pogledu prava na rad nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović