Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-386/08 (Z. H.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-386/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 386/08, rješavajući apelaciju Zijade Hasić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zijade Hasić podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-000 272 od 14. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zijada Hasić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Čelinca, podnijela je 31. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-000 272 od 14. novembra 2007. godine.
2. Iz dokumentacije iz spisa predmeta proizilazi da je apelantica 26. juna 2006. godine Ministarstvu rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), podnijela molbu za dodjelu građevinskog paketa i dodjelu novčanih sredstava za dovod struje do porodičnog objekta.
3. Na osnovu Odluke o izvršenju budžeta opštine Čelinac broj 01-401-12/06 od 15. marta 2006. godine, Stambena komisija za boračko-invalidsku zaštitu opštine Čelinac (u daljnjem tekstu: Stambena komisija) je 7. jula 2006. godine raspisla konkurs za podnošenje prijava za dodjelu građevinskih paketa za stambeno zbrinjavanje porodica poginulih boraca i ratnih vojnih invalida.
4. Apelantica je 19. jula 2006. godine Stambenoj komisiji podnijela zahtjev za dodjelu građevinskog paketa.
5. Ministarstvo je dopisom broj 16-2488/06 od 11. septembra 2006. godine apelantičin zahtjev od 26. juna 2006. godine, u smislu čl. 15. i 114. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 13/02) proslijedilo Opštini Čelinac, organu nadležnom za boračko invalidsku zaštitu, odnosno Stambenoj komisiji, s tim naznakom da se apelantičin zahtjev ima smatrati kao blagovremeno izjavljen po objavljenom konkursu za stambeno zbrinjavanje prioritetnih grupa za 2006. godinu.
6. Opštinska administrativna služba opštine Čelinac - Komisija za boračku zaštitu je uz dopis broj 01/1-568-211/06 od 27. septembra 2006. godine apelantičin zahtjev od 26. juna 2006. godine vratila Ministarstvu, obzirom da je «ocijenjeno da se [apelantičinom] zahtjevu za dodjelu građevinskog paketa neće moći udovoljiti zbog velikog broja prispjelih zahtjeva i težine stambene situacije ostalih učesnika na konkursu». Nakon toga, Načelnik opštine Čelinac je dopisom broj 01/1-
31-3/06 od 27. oktobra 2006. godine Ministarstvu dostavio predračun sredstava dobiven od Elektrodistribucije Banja Luka, RJ Čelinac, za pomoć za kablovski priključak električne energije na stambeni objekat apelantice u iznosu od 2.770,00 KM. Ministarstvo je donijelo Odluku o odobravanju sredstava broj 16-568-4721/06 od 31. oktobra 2006. godine, kojom je u stavu I navedeno da se apelantici, udovici poginulog borca Vojske RS, odbravaju sredstva u ukupnom iznosu od 2.770,00 KM u svrhu finansiranja rješavanja stambenog pitanja – finansiranja završetka stambenog objekta.
7. Apelantica je 6. decembra 2006. godine Ministarstvu podnijela prigovor na visinu odobrenih sredstava utvrđenih Odlukom o odobravanju sredstava broj 16-568-4721/06 od 31. oktobra 2006. godine, od kojeg prigovora je 15. decembra 2006. godine odustala i isti povukla.
8. Apelantica je 15. decembra 2006. godine Ministarstvu podnijela urgenciju, u kojoj između ostalog navodi da je, «zbog stepena oštećenja, [...] dodjeljeni [joj] paket morao biti u vrijednosti od 4.800,00 KM». Apelantica je u predmetnoj urgenciji istaknula da je Ministarstvo potpisnik Protokola o zajeničkoj saradnji na realizaciji Programa potpunog stambenog zbrinjavanja porodica poginulih boraca i ratnih vojnih invalida u RS – Projekat za 2006. godinu, te da se stoga i obraća urgencijom, kojom traži da Ministarstvo postupi po preuzetoj obavezi.
9. Smatrajući da Stambena komisija nije donijela odluku o njenom zahtjevu u zakonom predviđenom roku, apelantica je 22. decembra 2006. godine podnijela žalbu Ministarstvu zbog ćutanja administracije. Apelantica je 28. februara 2007. godine Ministarstvu podnijela urgenciju.
10. Kako Ministarstvo nije donijelo odluku o žalbi, apelantica je 23. marta 2007. godine pokrenula upravni spor pred Okružnim sudom zbog ćutanja administracije.
11. Okružni sud je donio rješenje broj 011-0-U-07-000 272 od 14. novembra 2007. godine, kojim je apelantičina tužba odbačena, uz obrazloženje da se apelantica nije prijavila na raspisani konkurs, tako da ista nije ni mogla biti na listi kandidata koje je Stambena komisija navela u konačnoj bodovnoj listi kandidata. Nadalje, Okružni sud ističe da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelantica podnijela dva zahtjeva za dodjelu građeviskog paketa i to Ministarstvu 26. juna 2006. godine i da je to pom zahtjevu Ministarstvo donijelo odluku broj 16-568-4721/06 od 31. oktobra 2006. godine i apelantici dodijelilo novčanu pomoć od 2.770,00 KM, kao i da je 19. jula 2006. godine podnijela zahtjev za dodjelu građevinskog paketa Stambenoj komisiji, a da na raspisani konkurs nije dostavila svoju prijavu sa pratećom potrebnom dokumentacijom, tako da budući da nije učestvovala na konkursu, nije ni mogla biti na listi reda prvenstva, to se o njezinom zahtjevu nije ni moglo odlučivati u skladu sa članom 2. Pravilnika o stambenom zbrinjavanju porodica poginulih boraca i ratnih vojnih invalida («Službeni glasnik RS» broj 104/03). S obzirom da je neosporno utvrđeno da apelantica nije učestvovala na konkursu, Okružni sud je zaključio da ista nema mogućnost ni pokretanja upravnog spora zbog ćutanja administracije u smislu člana 206. Zakona o opštem upravnom postupku. Okružni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja na osnovu člana 22. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05).
12. Iz navoda apelacije proizilazi da apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola proj 1. uz Evropsku konvenciju. Naime, apelantica navodi da joj nije isplaćen «puni iznos» u visini od 4.800,00 KM, koliko je prema njenim saznanjima, predviđeno za 2006. godinu za građevinski paket. Osim toga, navodi da je oštećena od strane pravnice «Vaših prava», koja ju «nije vodila u pravom smjeru», obzirom da je ista «otkucala zahtjev za povlačenje prigovora».
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
14. Ustavni sud zapaža da apelantica u apelaciji osporava rješenje Okružnog suda broj 011-0-U-
07-000 272 od 14. novembra 2007. godine, kojim je njena tužba odbačena, jer se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira u apelantičino pravo ili u njen neposredni lični interes zasnovan na zakonu, te se tužba u konkretnom slučaju smatra bespredmetnom. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
15. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe. Prema odredbama člana 22. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će nadležan sud u svakom stadiju postupka rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da upravnim aktom koji se tužbom osporava nije povrijeđemo pravo tužioca ili njegov neposredni lični interses zasnovan na zakonu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku pred Okružnim sudom, u kom je donijeto osporeno rješenje, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantičinom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba bespredmetna, jer apelantica nije ni učestvovala na konkursu raspisanom od strane Stambene komisije od 7. jula 2006. godine, zbog čega nema ni mogućnost pokretanja upravnog spora zbog ćutanja administracije u smislu člana 206. Zakona o opštem upravnom postupku. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donijeto pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantice. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantičinom pravu na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije niti o pravu na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović