Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-600/08 (A. D.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-600/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 600/08, rješavajući apelaciju Ace Dragičevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ace Dragičevića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 000111 08 Uvp od 31. marta 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 000111 07 U od 18.

decembra 2007. godine, rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar broj UPII/09-04-25-77/07 od 30. avgusta 2007. godine i rješenja Odjela opće uprave Općine Čapljina broj 02-25-1383/06-2 od 8. marta 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Aco Dragičević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 22. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) presude Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 000111 08 Uvp od 31. marta 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 000111 07 U od 18. decembra 2007. godine, rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UPII/09-04-25-77/07 od 30. avgusta 2007. godine i rješenja Odjela opće uprave Općine Čapljina (u daljnjem tekstu: Odjel) broj 02-25-1383/06-2 od 8. marta 2007. godine.

2. Odjel je 8. marta 2007. godine donio rješenje broj 02-25-1383/06-2 kojim je odbijen kao neblagovremen apelantov zahtjev za potvrđivanje stanarskog prava na stanu u Čapljini, ulica Gojka Šuška i za vraćanje istog u posjed.

3. Odjel je nakon provedenog postupka utvrdio da za predmetni stan raniji korisnik stana niti druga osoba kao član zajedničkog domaćinstva odnosno ovlašćeni punomoćnik nisu podnijeli zahtjev za povrat u posjed stana u roku predviđenom članom 5. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije BiH, « broj: 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99 i 43/99; u daljnjem tekstu: Zakon). Navedeni član predviđa da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat u posjed napuštenih stanova bio 4. oktobra 1999.godine, odnosno rok za podnošenje zahtjeva za povrat u posjed uništenog ili oštećenog stana bio je produžen u periodu od 28. decembra 2001.godine do 1. jula 2002. godine (član 18.e. Zakona). U postupku je također utvrđeno da je apelant naknadno putem punomoćnika, priložio pismeno koje nosi datum 28. januar 1998. godine upućeno «Skupštini općine Čapljina«, te fotokopiju prijevoda švedske poštanske priznanice od 28. januara 1998.godine. Druga dokumentacija tada nije priložena. Odjel je u daljnjem postupku pozvao punomoćnika stranke radi uzimanja izjave. Punomoćnik je 15. maja 2006. godine pristupio Odjelu i izjavio da ne posjeduje drugu dokumentaciju. U postupku je takođe utvrđeno da je apelant bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, te da je isti koristio, ali se nikad nije obratio niti pojavio kod nadležnog odjela općine Čapljina lično ili putem punomoćnika pisanim ili izravnim putem u međuvremenu, tj. od dana navedenog zahtjeva, 28. januara 1998. godine do aprila 1998. godine. Priloženi podnesak - pismeno, navodno poslano poštom prije donošenja i stupanja Zakona bez naknadne obnove zahtjeva nakon donošenja Zakona ne može se smatrati pravno valjanim i na vrijeme podnesenim zahtjevom.

4. Ministarstvo je 30. avgusta 2007. godine donijelo rješenje broj UPII/09-04-25-77/07 kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Odjela broj 02-25-1383/06-2 od 8. marta 2007. godine.

5. Kantonalni sud je 18. decembra 2007. godine donio presudu broj 07 0 U 000111 07 U kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj UPII/09-04-25-77/07 od 30. avgusta 2007. godine.

6. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naglasio da su članom 5. stav 1. Zakona propisani rokovi za vraćanje u posjed stana i ti rokovi su materijalno-pravni zakonski rokovi prekluzivne prirode, čijim propuštanjem nosiocima stanarskog prava prestaje stanarsko pravo nezavisno od razloga zbog kojih su propustili rok, zbog čega podneseni zahtjev po proteku roka treba odbiti. Nadalje, Kantonalni sud je naglasio da su upravni organi pravilno postupili kada su uzeli da je apelantov zahtjev za povrat stana podnesen 15. aprila 2006. godine, na zapisnik kod nadležne službe za upravu Općine Čapljina, putem punomoćnika, pa obzirom da je taj zahtjev neblagovremen, takođe su upravni organi pravilno postupili kada su apelantov zahtjev za povrat stana u posjed odbili.

7. Vrhovni sud je 31. marta 2009. godine donio presudu broj 07 0 U 000111 08 Uvp kojom je odbijen apelantov zahtjev za vanredno preispitavanje presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 000111 07 U od 18. decembra 2007. godine.

8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju apelant je Odjelu podnio zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed, koji je rješenjem broj 02-25-1383/06-2 od 8. marta 2007. godine, odbacio apelantov zahtjev kao neblagovremen. Ovakvo rješenje potvrdilo je i Ministarstvo, odbijajući apelantovu žalbu. Apelant je pred Kantonalnim sudom tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj UPII/09-04-25-77/07 od 30. avgusta 2007. godine. Kantonalni sud je, odlučujući o tužbi, donio presudu broj 07 0 U 000111 07 U od 18. decembra 2007. godine, kojom je tužbu odbio, ističući između ostalog u obrazloženju presude da je zahtjev za vraćanje stana podnesen po proteku prekluzivnog roka pa je stav upravnih organa koji su odlučivali o zahtjevu za vraćanje zakonit i pravilan. Ovu presudu je potvrdio i Vrhovni sud, odbijajući apelantov zahtjev za vanredno preispitavanje.

12. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sudovi u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za vraćanje stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelanta na vraćanje u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za vraćanje stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06 od 15. februara 2007. godine).

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-600/08 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio