Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-827/08 (D. P., R. M., R. P., G. Z.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-827/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 827/08, rješavajući apelaciju Dragomira Pljevaljčića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragomira Pljevaljčića, Ranka Marića, Rajka Perišića, Gordana Zubca, Braneta Petrovića, Nenada Lečića, Luke Cicmila, Milorada Sekulovića, Žarka Vukovića, Radoša Radovića, Dojčila Davidovića, Dragana Tošovića, Radenka Drakula, Krste Ivanovića, Čede Danilovića, Rajka Marića, Ostoje Ostovića, Milenka Plemića, Radoslava Marića, Milenka Prodanovića, Veseljka Ognjenovića, Stanislava Ivanovića, Mileta Krunića, Spasoja Jojića, Vujadina Matovića, Želimira Trojera, Dragana Kovača, Radojke Krunić, Pave Boškovića, Krste Čančara, Miće Mašića i Žarka Obrenovića podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-07-

000 138 od 27. februara 2008. godine i presude Osnovnog suda u Foči broj 094-0-P-06-000 215 od 2. februara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragomir Pljevaljčić, Ranko Marić, Rajko Perišić, Gordan Zubac, Brane Petrović, Nenad Lečić, Luka Cicmil, Milorad Sekulović, Žarko Vuković, Radoš Radović, Dojčilo Davidović, Dragan Tošović, Radenko Drakul, Krsto Ivanović, Čedo Danilović, Rajko Marić, Ostoja Ostović, Milenk Plemić, Radoslav Marić, Milenk Prodanović, Veseljko Ognjenović, Stanislav Ivanović, Mile Krunić, Spasoje Jojić, Vujadin Matović, Želimir Trojer, Dragan Kovač, Radojka Krunić, Pavo Bošković, Krsto Čančar, Mićo Mašić i Žarko Obrenović (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Foče, koje zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, podnijeli su 17. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-07-000 138 od 27. februara 2008. godine i presude Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 094-0-P-06-000 215 od 2. februara 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 094-0-P-06-000 215 od 2. februara 2007. godine obavezan je Srednjoškolski centar u Foči, kao drugotuženi, da apelantima isplati novčane iznose, pojedinačno navedene za svakog apelanta u izreci ove presude, po osnovu neisplaćene naknade za borački dodatak za period od 1. septembra 2003. godine do 31. decembra 2004. godine, sve za zakonskom zateznom kamatom počev od 29. septembra 2006. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate. Također, drugotuženi je obavezan apelantima naknaditi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu od 6.816,00 KM. Istom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata u odnosu na prvotuženog Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, te su apelanti dužni naknaditi prvotuženom troškove parničnog postupka u novčanom iznosu od 2.250,00 KM na račun budžeta Republike Srpske. U obrazloženju, Osnovni sud je naveo da je odredbom člana 22. stav 2. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca („Službeni glasnik RS“ broj 35/99), koji je bio na snazi u relevatno vrijeme, propisano da licima, koji imaju status borca, pripada pravo na borački dodatak, a da je članom 103. stav 5. istog zakona propisano da o pravima na borački dodatak rješava preduzeće kod koga je korisnik tog prava u radnom odnosu. Imajući u vidu naprijed navedeno, Osnovni sud je usvojio tužbeni zahtjev apelanata u odnosu na drugotuženog i odlučio kao u izreci presude.

3. Presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 138 od 27. februara 2008. godine uvažena je žalba drugotuženog i prvostepena presuda Osnovnog suda od 2. februara 2007. godine preinačena na način da je tužba apelanata odbijena kao neosnovana. U obrazloženju je Okružni sud naveo da je prvostepeni sud, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu apelanata, propustio da uzme u obzir da je predmetno potraživanje apelanata jedno svojevrsno sporedno potraživanje uz zaradu (platu), koje se ima tumačiti u smislu odredaba Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 38/00, 41/00, 47/02, 35/03 i 66/03). S tim u vezi, a imajući u vidu da apelanti naknadu za borački dodatak potražuju za period od 1. septembra 2003. godine do 31. decembra 2004. godine i da su tužbu podnijeli 29. juna 2006. godine, Okružni sud je zaključio da je njihovo potraživanje zastarjelo u smislu odredbe člana 105. stav 2. Zakona o radu, te je odlučio kao u izreci presude.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo da ne budu diskriminisani iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelanti se u suštini žale na presudu Okružnog suda u kojoj je njihov tužbeni zahtjev, podnesen radi isplate boračkog dodatka, odbijen kao neosnovan, pozivajući se na odredbu člana 105. stav 2. Zakona o radu.

8. Ustavni sud je, u predmetu broj AP-830/07, već odlučivao o istim činjeničnim i pravnim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelaciju podnesenu iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-

830/07 od 12. juna 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-830/07 od od 12. juna 2008. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. Ustavni sud je u navedenoj odluci, imajući u vidu da su apelanti prekludirani jer nisu postupili u skladu sa odredbom člana 105. stav 2. Zakona o radu, a radi se o naknadama vezanim uz platu, odnosno povredi prava iz radnog odnosa, zaključio da apelanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-827/08 (D. P., R. M., R. P., G. Z.) | Sudska praksa | Aktio