Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-913/10 (B. G.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-913/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 913/10, rješavajući apelaciju Bege Grahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bege Grahića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001241 od 24. novembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Bego Grahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 10. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-
001241 od 24. novembra 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 039-0-P-
06-000043 od 25. januara 2008. godine, utvrđeno je da je apelant proveo u neprekidnom radnom odnosu kod tužene JU Srednja stručna škola Tešanja (u daljnjem tekstu: tužena) period od 1. septembra 1996. godine do 15. juna 2005. godine, te je obavezana tužena da apelantu uspostavi radno pravni odnos u svojstvu radnika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu nastavnika praktične nastave zanimanja «metalostrugar» od 16. maja 2005. godine, te mu isplati naknadu plate u nivou najniže plate u Federaciji Bosne i Hercegovine u mjesečnom neto iznosu od po 300,00 KM počev od 16. juna 2005. godine pa do dana presuđenja uvećanu za zakonske zatezne kamate počev od petnaestog narednog mjeseca pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 883,75 KM. Istom presudom apelant je odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.
3. Odlučujući o žalbi tužene, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda broj 039-0-P-06- 000043 od 25. januara 2008. godine, Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio presudu broj 004-0-Gž-08-000 493 od 14. maja 2008. godine, kojom je žalbu tužene uvažio, prevostepenu presudu preinačio i apelanta odbio sa tužbenim zahtjevom.
4. Protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-000 493 od 14. maja 2008. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem broj 070-0-Rev-08-001241 od 24. novembra 2009. godine, odbacio reviziju apelanata. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03) kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi je 6.500,00 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, pa je u tom smislu revizja odbačena kao nedopuštena. Također je zaključeno da, po ocjeni Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237 ZPP jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelant se žali da je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je rješenjem broj 070-0-Rev-08-001241 od 24. novembra 2009. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-000 493 od 14. maja 2008. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 004-0-
Gž-08-000 493 od 14. maja 2008. godine. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-000 493 od 14. maja 2008. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud 24. novembra 2009. godine donio odluku po reviziji, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. marta 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primili osporenu presudu Kantonalnog suda od 14. maja 2008. godine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović