Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1313/10 (Ž. K.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Pravovremeno obavještenje
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Obavještenje o optužnici u kontekstu člana 5. EK
  • Pritvor
  • Apelacija preuranjena
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1313/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1313/10, rješavajući apelaciju Željka Kataline, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 2. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željka Kataline podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci-Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal i najteže oblike organizovanog kriminala broj 011-0-Kv-10-000 009-p od 29. marta 2010. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci-Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal i najteže oblike organizovanog kriminala broj 011-0-Kpp-10-000 032-p od 24. marta 2010. godine u odnosu na pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željka Katalinepodnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci-

Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal i najteže oblike organizovanog kriminala broj 011-0-Kv-10-000 009-p od 29. marta 2010. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci-Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal i najteže oblike organizovanog kriminala broj 011-0-Kpp-10-000 032-p od 24. marta 2010. godine u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Željko Katalina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nebojša Pantić, advokat iz Banjaluke, podnio je 12. aprila 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci-Posebnog odjeljenja za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Kv-

10-000 009-p od 29. marta 2010. godine i Rješenja Okružnog suda broj 011-0-Kpp-10-000-032-p od 24. marta 2010. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio izvršenje pobijanih rješenja u cijelosti, ili u odnosu na član 197. stav 1. tačka g) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 100/09-prečišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZKPRS).

2. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Kpp-10-000 032-p od 24. marta 2009. godine sudija za prethodni postupak je odredio pritvor apelantu i ostalim licima. Apelantu je navedenim rješenjem određen pritvor zbog osnovane sumnje da je počinIo krivično djelo organizovani kriminal iz člana 383.a) stav 2. u vezi sa krivičnim djelom zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 347. stav 4. u vezi sa stavom 3. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 43/03, 108/04, 37/06 i 70/06, u daljnjem tekstu: KZRS) i krivičnim djelom manipulacija cijenama i širenje lažnih informacija iz člana 292. stav 2. u vezi sa stavom 1. tač. a) i b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 92/06) u trajanju od najduže mjesec dana, počevši od 23. marta 2010. godine u 10 časova, kao dana i časa lišavanja slobode, tako da po navedenom rješenju pritvor može najduže trajati do 23. aprila 2010. godine. Pritvor je apelantu određen zbog pritvorskih razloga iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKPRS (ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak, ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače).

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na prijedlog za određivanje pritvora Okružnog tužilaštva Banjaluka-Posebnog tužilaštva za suzbijanje organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Specijalno tužilaštvo) broj KT-ST-11/10 od 24. marta 2010. godine sudija za prethodni postupak Okružnog suda donio rješenje o određivanju pritvora apelantu i ostalim osumnjičenim licima protiv kojih Specijalno tužilaštvo vodi istragu da su počinili krivična djela bliže označena izrekom ovog rješenja. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da postoji osnovana sumnja da su apelant i ostali osumnjičeni u periodu od 1. aprila 2009. do 13. avgusta 2009. godine bili pripadnici zločinačkog udruženja koje je organizovano radi izvršenja krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja, te manipulacije cijenama i širenja lažnih informacija na štetu preduzeća „Medicinska elektronika“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: preduzeće „Medicinska elektronika“) i Republike Srpske. Dalje je navedeno da su se osumnjičeni udružili sa zadatkom da izvrše manipulacije u cijenama na tržištu hartija od vrijednosti, te da utiču na smanjenje cijene akcija preduzeća „Medicinska elektronika“, a sve u namjeri da nezakonito pribave 34,95% akcija preduzeća „Medicinska elektronika“ iz portfelja Akcijskog fonda i Fonda za restituciju Republike Srpske kojim je upravljala Investiciono-razvojna banka Republike Srpske (u daljnjem tekstu: IRBRS), sve u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi članovima udruženja. Na osnovu dostavljenih dokaza, zločinačko udruženje su činili: apelant, u svojstvu direktora preduzeća „Medicinska elektronika“, B. G. u svojstvu direktora IRBRS, D. C. u svojstvu rukovodioca Odjeljenja za upravljanje portfeljom hartija od vrijednosti IRBRS i člana Nadzornog odbora preduzeća „Medicinska elektronika“, N. B. u svojstvu rukovodioca Odjeljenja za plasmane u Sektoru za plasmane IRBRS i člana Upravnog odbora preduzeća „Medicinska elektronika“ i M.R. kao direktor preduzeća «Grand Trade» d.o.o. Banjaluka. Okružni sud je utvrdio da postoji osnovana sumnja da su apelant, kao i ostali osumnjičeni počinili krivična djela koja im se stavljaju na teret na način, u vrijeme i na mjestu kako je to opisano u činjeničnom opisu naredbe za sprovođenje istrage Ružilaštva od 24. marta 2010. godine.

4. Dalje, u obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je apelant, u skladu sa prethodnim zajedničkim dogovorom sa ostalim članovima zločinačkog udruženja, organizovao akcionare preduzeća «Medicinska elektronika», uglavnom radnike tog preduzeća i članove njihovih porodica, da stave nalog za prodaju svojih akcija preduzeća «Medicinska elektronika» na berzi po cijeni 0,05 KM po akciji, što je bilo znatno niže od njihove stvarne vrijednosti, uz obećanje radnicima da će im razlika novca za približnu stvarnu vrijednost akcija od oko 0,50 KM po akciji biti posebno plaćena u gotovini ili na poseban račun. Nakon toga je 47 akcionara preduzeća «Medicinska elektronika», uglavnom putem brokerske kuće «Fima Int», na berzu stavilo nalog za prodaju akcija po cijeni od 0,05 KM po akciji. Na ovaj način je apelant omogućio postizanje prometa akcija u procentu većem od 1% od ukupnog broja akcija u preduzeću «Medicinska elektronika» pri ostvarenoj prosječnoj cijeni akcija od 0,05 KM, čime je zadovoljen propisani uslov iz člana 9. Uredbe o metodologiji za utvrđivanje neto-vrijednosti imovine Akcijskog fonda Republike Srpske i Fonda za restituciju Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 95/06), kao i člana 6. Pravila prihvatanja javne ponude za preuzimanje («Službeni glasnik RS» broj 97/06). Time je konačno omogućio M.R. da akcionarima «Medicinske elektronike» stavi ponudu za preuzimanje akcija preduzeća po cijeni od 0,05 KM po akciji, čime je dio plana ovog zločinačkog udruženja bio ispunjen. Masovno stavljanje prodajnih naloga od 47 akcionara preduzeća «Medicinska elektronika» po cijeni od 0,05 KM po akciji dalo je opravdan razlog za stavljanje zahtjeva brokerske kuće «Fima Int» Banjalučkoj berzi za ukidanje ograničenja od 20% mijenjanja cijene od trgovanja do trgovanja, jer se u tom trenutku moglo smatrati da je došlo do drastičnih promjena na tržištu hartija od vrijednosti i samim tim do ispunjavanja uslova za ukidanje spomenutog ograničenja i uspostavljanja nove cijene akcija preduzeća «Medicinska elektronika» od 0,05 KM.

5. Okružni sud je postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio navedeno krivično djelo utvrdio na osnovu izjava više svjedoka o čemu su sačinjeni zapisnici u Specijalnom tužilaštvu, koji su izjavili da im je apelant lično ili preko trećeg lica saopštavao da je zainteresovan za prodaju akcija putem brokerske kuće za 0,05 KM po akciji. Ostatak novca do 0,40 KM im je naknadno, nakon obavljene prodaje akcija putem brokerske kuće, bio isplaćen na ruke u prostorijama preduzeća „Medicinska elektronika“, najčešće u apelantovoj kancelariji, kao i iz izjava svjedoka zaposlenih u brokerskoj kući «Fima Int» a.d. Banjaluka, o čemu su, također, sačinjeni zapisnici u Tužilaštvu.

6. Vezano za postojanje zakonskih uslova za određivanje pritvora apelantu, Okružni sud je ocijenio da je opravdan pritvorski osnov iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKP, jer iz naredbe za sprovođenje istrage Tužilaštva proizlazi da je u daljnjem toku istrage potrebno saslušati veliki broj svjedoka na okolnost prodaje akcija preduzeća „Medicinska elektronika“ po cijeni od 0,05 KM po akciji, na okolnost dobijanja novčane naknade za vrijednost akcija mimo berze, pa osnovano postoji bojazan da će osumnjičeni/apelant ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. Shodno navedenom, apelantu i ostalim osumnjičenim je određen pritvor na osnovu člana 199. stav 1. ZKP.

7. Okružni sud je ocijenio da ne postoje razlozi za pritvor iz člana 197. stav g), jer bez obzira na javno negodovanje bivših akcionara preduzeća «Medicinska elektronika» i intervencije policije, nije ispunjen drugi uslov propisan tom odredbom, a to je da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, s obzirom na to da je najviša kazna za krivična djela koja se apelantu i ostalim osumnjičenim stavljaju na teret propisana u rasponu od dvije do deset godina (član 347. KZ R), što znači da se ne može izreći kazna zatvora od deset godina, već do deset godina.

8. U pogledu apelantovih navoda da se prijedlog Tužilaštva za određivanje pritvora ne može zasnivati na fotokopiranoj dokumentaciji, koja je priložena uz prijedlog za određivanje pritvora, Okružni sud je istakao da se odredba člana 289. ZKP, na koju se apelant pozvao, odnosi na dokaze koji se iznose na glavnom pretresu, a što nije konkretan slučaj s obzirom na to da se radi o određivanju pritvora.

9. Vijeće Okružnog suda je Rješenjem broj 011-0-Kv-10-000 009-P od 29. marta 2010. godine odbilo kao neosnovane žalbe apelanta i ostalih osumnjičenih izjavljene protiv rješenja Okružnog suda od 24. marta 2010. godine. Uvažavanjem žalbe Specijalnog tužilaštva preinačilo je rješenje Okružnog suda od 24. marta 2010. godine, tako da je apelantu i ostalim osumnjičenim određen pritvor i po pritvorskom osnovu iz tačke g) stav 1. član 197. ZKP.

10. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud, ispitujući rješenje od 24. marta 2010. godine u dijelu koji se osporava žalbom Specijalnog tužilaštva i uvidom u priloge spisa, utvrdio da je žalba Specijalnog tužilaštva osnovana, te da je neprihvatljiv zaključak Okružnog suda u pogledu nepostojanja objektivnih uslova za određivanje pritvora apelantu i ostalim osumnjičenim po pritvorskom osnovu iz tačke g) stav 1. član 197. ZKP, jer se za krivična djela koja se apelantu stavljaju na teret može izreći kazna zatvora deset godina i više. Time je, po ocjeni ovog suda, svakako ispunjen i objektivni uslov za određivanje pritvora i po navedenom pritvorskom osnovu. Dalje je navedeno da, budući da je i u pobijanom prvostepenom rješenju utvrđeno da je izraženo javno negodovanje putem protesta bivših akcionara preduzeća «Medicinska elektronika», te da je zbog toga uslijedila i intervencija policije, ove činjenice ukazuju na postojanje vanrednih okolnosti koje bi u slučaju puštanja apelanta i ostalih osumnjičenih na slobodu rezultirale stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda. Zbog toga je bilo neophodno uvažavanjem žalbe Specijalnog tužilaštva pobijano prvostepeno rješenje preinačiti, te apelantu i ostalim osumnjičenim odrediti pritvor i po pritvorskom osnovu iz tačke g) stav 1. član 197. ZKP.

11. Sud je odbio kao neosnovane apelantove žalbene navode da se pobijano rješenje temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, kojim apelant osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret, kao i zbog postojanja posebnih pritvorskih osnova. Suprotno apelantovim žalbenim tvrdnjama, zaključeno je da je u osporenom rješenju dato iscrpno obrazloženje u pogledu osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret, a koje u cijelosti kao pravilno prihvata i Vijeće Okružnog suda. Takođe, Vijeće je zaključilo da će se u daljnjem toku istrage detaljno konkretizovati uloga svakog od osumnjičenih u izvršenju ovih krivičnih djela, a što i jeste smisao istrage. Osnovana sumnja je utvrđena na osnovu dostavljenih dokaza koji zadovoljavaju propisanu formu, a detaljno su pobrojani i ocijenjeni u obrazloženju pobijanog rješenja, pa su i ove apelantove žalbene tvrdnje neosnovane. Vijeće Okružnog suda je dalje odbilo kao neosnovane apelantove žalbene navode u pogledu postojanja posebnih pritvorskih razloga iz tačke b) član 197. ZKP, jer zaključke koji su izneseni u pobijanom prvostepenom rješenju o osnovanosti posebnih pritvorskih razloga u cijelosti kao pravilne prihvata i Vijeće Okružnog suda. Iz navedenih razloga Vijeće Okružnog suda je na osnovu člana 336. stav 3. ZKP donijelo odluku kao u izreci rješenja.

12. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Posebno ističe povredu stava 2. člana 5. Evropske konvencije. Apelant se žali da su mu pobijanim rješenjima povrijeđena navedena prava zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava, te povrede odredbi ZKP. Ističe da mu uz prijedlog za određivanje pritvora nisu predočeni dokazi u formi propisanoj zakonom-originalu ili ovjerenoj fotokopiji, tako da nije bilo osnova da se odredi pritvor na osnovu takvih dokaza. Dalje, apelant navodi da je rješenje Vijeća Okružnog suda nezakonito, jer prilikom odlučivanja o žalbi Vijeće može ispitivati samo razloge za određivanje pritvora iz rješenja za određivanje pritvora i ne smije u rješenju o preinačenju rješenja zasnivati pritvor na nekom drugom osnovu koji nije bio obuhvaćen pobijanim rješenjem. Konačno, apelant navodi da pobijana rješenja ne daju razloge iz kojih se može osnovano zaključiti da postoje vanredne okolnosti, odnosno opasnost za javni red.

13. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je istakao da ostaje pri razlozima datim u rješenju o određivanju pritvora apelantu, zaključujući da nije povrijedio apelantova prava, naročito zbog toga što je na zahtjev aplantovog branioca na ročištu na kojem su se osumnjičeni i njihovi branioci izjašnjavali o okolnostima razloga za određivanje pritvora, a prije odlučivanja o prijedlogu za određivanje pritvora, upoznao sve prisutne sa dokazima koje je Specijalno tužilaštvo priložilo uz prijedlog za određivanje pritvora, a na osnovu kojih je temeljilo svoj prijedlog. Okružni sud je dostavio izvod iz zapisnika od 24. marta 2010. godine iz kojeg je vidljivo da je sudija predočio apelantu dokaze dostavljene uz prijedlog Tužilaštva.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 2. i stava 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. st. 1. i 2. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena; Dopustivost apelacije prima facie u odnosu na pravo na slobodu i sigurnost

15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U konkretnom slučaju apelant je lišen slobode i stavljen u pritvor na temelju odluke suda, a pozvao se na kršenje prava na slobodu ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. U više svojih odluka Ustavni sud je posebno naglasio da pravo na slobodu ličnosti spada u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5. Evropske konvencije daje zaštitu da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se u prvom redu u odnosu na poštivanje proceduralnih zahtjeva prema „nacionalnom pravu“, tj. prema ZKPRS, koji uz to mora biti usklađen i sa standardima iz Evropske konvencije.

17. Uvidom u obrazloženje rješenja o određivanju pritvora koje je dao Okružni sud Ustavni sud je utvrdio da iz rješenja proizlazi da je o osnovanosti određivanja pritvora apelantu odlučeno nakon održanog ročišta na kojem su saslušani apelant i drugi osumnjičeni, kao i njihovi branitelji. Osim toga, Ustavni sud zapaža da rješenje o određivanju mjere pritvora apelantu sadrži obrazloženje iz kojeg proizlazi da je sud ocijenio postojeće dokaze i druge okolnosti koje, po mišljenju suda, opravdavaju donošenje rješenja o pritvoru. Ustavni sud primjećuje da je sud detaljno analizirao dokaze iz kojih je zaključio da postoji «osnovana sumnja» da je apelant počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret. Dakle, Ustavni sud smatra da je u osporenom rješenju sud dao vrlo jasno obrazloženje na osnovu kojih dokaza je utvrdio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret a koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Također, Ustavni sud smatra da rješenje Okružnog suda nije u suprotnosti sa odredbama ZKPRS i Evropske konvencije i da sadrži razloge u pogledu postojanja općeg uvjeta za određivanje pritvora iz člana 197. stav 1. ZKPRS, kao i posebnih uvjeta predviđenih tač. b) i g) stav 1. navedenog člana. U pogledu apelantovih navoda da sud nije imao zakonit osnov za određivanje mjere pritvora, Ustavni sud zapaža da je pritvor apelantu određen u smislu odredbe člana 197. stav 1. tačka g) ZKPRS. Navedenom odredbom je propisano da, ukoliko postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila krivično djelo, pritvor se može odrediti ako je u pitanju krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, a usljed načina izvršenja ili posljedica krivičnog djela određivanje pritvora je neophodno za sigurnost građana ili imovine. Ustavni sud podsjeća da, u situacijama kada je pritvor određen iz navedenog osnova, kao što je to u konkretnom slučaju, sud dobro poznaje lokalne prilike i stanje u spisu, te ima mogućnost da najbolje procijeni šta bi u konkretnom slučaju izazvalo «uznemirenost» javnosti, što je u konkretnom slučaju i učinio, uz obrazloženje koje Ustavnom sudu ne djeluje proizvoljno. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o zakonitom lišavanju slobode, kako to propisuje član 5. stav 1.c) Evropske konvencije.

18. U odnosu na apelantove navode da mu uz prijedlog za određivanje pritvora nisu predočeni dokazi u formi propisanoj zakonom-originalu ili ovjerenoj fotokopiji i s tim u vezi da mu je povrijeđeno pravo iz člana 5. stav 2. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak nalazi u fazi istrage, da optužnica protiv apelanta još nije podignuta, a članom 55. stav 3. ZKPRS je propisano da, nakon podizanja optužnice, osumnjičeni, odnosno optuženi i branitelj imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. Ustavni sud ukazuje da član 5. stav 2. Evropske konvencije zahtijeva da apelant kao pritvoreno lice bude odmah obaviješten «o svakoj optužbi protiv njega». Obaveza iz člana 5. stav 2. na određeni način se podudara sa obavezom iz člana 6.3.a) Evropske konvencije. Međutim, ove dvije obaveze se razlikuju po cilju koji se njima želi ostvariti: dok je svrha člana 5. stav 2. da omogući osumnjičenom da dovede u pitanje zakonitost pritvora, svrha člana 6.3.a) Evropske konvencije je da omogući optuženom da dobije sve informacije koje su potrebne za pripremanje odbrane. Stoga je, po mišljenju Ustavnog suda, obaveza iz člana 5. stav 2. više ograničena nego ona iz člana 6.3.a) Evropske konvencije, pa je za njeno ostvarivanje potrebno i dovoljno da osumnjičeni bude upoznat sa razlozima i dokazima koji se tiču pritvora. U konkretnom slučaju, apelant i ne osporava da je sa dokazima koji se tiču određivanja pritvora bio upoznat, već se žali da mu navedeni dokazi nisu predočeni u formi koja je propisana ZKP. Ustavni sud zapaža da je na ročištu za određivanje pritvora Specijalno tužilaštvo predočilo apelantu i njegovom braniocu dokaze na okolnosti prijedloga za određivanje pritvora, te da je apelant imao mogućnost da se izjasni u pogledu navedenih dokaza. Osim toga, «...obavještenje o razlozima pritvaranja koje se traži po članu 5. stav 2. ne mora biti formulisano u određenom obliku...» (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Fox, Campbell i Hartley, presuda od 30. avgusta 1990. godine, serija A broj 182). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da nije prekršeno apelantovo pravo iz člana 5. stav 2. Evropske konvencije.

19. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant imao priliku da se o svim razlozima za pritvor izjasni na pretresu održanom povodom razmatranja prijedloga Specijalnog tužilaštva za određivanje pritvora. Osim toga, apelant je imao mogućnost da se u žalbenom postupku preispitaju i procesni i materijalni uslovi neophodni za «zakonitost» pritvora u smislu domaćeg zakona i Evropske konvencije, a Vijeće je sve apelantove žalbene navode ispitalo i svoje zaključke obrazložilo na način koji se ne može smatrati proizvoljnim. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju člana 5. stav 2. Evropske konvencije očigledno prima facie neosnovani.

20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelant ne nudi činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnog prava na slobodu i sigurnost ličnosti da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje apelacije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije. Preuranjenost apelacije u odnosu na pravo na pravično suđenje

21. Ustavni sud primjećuje da apelant povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije vidi u tome što je „...lišen slobode i nezakonito zadržan u pritvoru...“. U vezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje da li apelant ima, ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima ne može dati odgovor dok je postupak u toku. U konkretnom slučaju apelantov predmet se nalazi u fazi istrage. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A broj 146, stav 68; Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).

22. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je o ovom dijelu apelacije odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. st. 2. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1313/10 (Ž. K.) | Sudska praksa | Aktio