Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-854/09 (Pokret mladih – Stranka Mladih BiH)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izbori
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-854/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-854/09, rješavajući apelaciju Pokreta mladih – Stranka Mladih BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pokreta mladih – Stranka Mladih BiH, podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-8/09 od 22. januara 2009. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine o utvrđivanju rezultata posrednih izbora i dodjeli mandata za Gradsko vijeće Grada Sarajeva broj 06-1-07-1-192/09 od 15. januara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Pokret mladih – Stranka Mladih BiH (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kenan Ademović, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. marta 2009. godine apelaciju i 25. marta 2009. godine dopunu apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Iž-8/09 od 22. januara 2009. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine o utvrđivanju rezultata posrednih izbora i dodjeli mandata za Gradsko vijeće Grada Sarajeva (u daljnjem tekstu: Odluka CIK BiH) broj 06-1-07-1-192/09 od 15. januara 2009. godine.

2. Odlukom CIK BiH broj 06-1-07-1-192/09 od 15. januara 2009. godine utvrđeni su rezultati posrednih izbora i dodijeljeni mandati za gradsko vijeće Grada Sarajeva kandidatima, navedenim u toj odluci.

3. Rješenjem Suda BiH broj Iž-8/09 od 22. januara 2009. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv Odluke CIK BiH. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da se apelant žali da odluka CIK BiH nema pravno dejstvo i da je treba poništiti, jer je glasanje i dodjela mandata obavljena na osnovu kandidatskih listi koje je CIK BIH ovjerila odlukama od 30. decembra 2008. godine, a koje nisu dostavljene političkim strankama radi korištenja prava na žalbu. Sud BiH je dalje obrazložio da je uvidom u spis utvrdio da je CIK BiH postupajući u skladu s čl. 13.10. i 13.20. Izbornog zakona BiH donijela odluku o ovjeri kandidatskih listi za posredne izbore vijećnika u Gradsko vijeće Grada Sarajeva iz općine Stari grad, među kojima je i kandidatska lista apelanta. Dalje je navedeno da je također vidljivo da su odluke o ovjeri kandidatskih lista dostavljene političkim strankama putem općinskih vijeća koja su trebala provesti posredne izbore za vijećnike za Gradsko vijeće Grada Sarajeva. Sud BiH je obrazložio da obzirom da je evidentno da je predstavnik apelanta bio prisutan provođenju izbora, te da je bio i član Komisije za izbor i imenovanje koja je rukovodila postupkom glasanja u Općinskom vijeću Stari grad, neosnovan je žalbeni prigovor apelanta da mu je bilo uskraćeno pravo na žalbu protiv odluke CIK BiH, kojom je ovjerena apelantova kandidatska lista, zato što mu ta odluka nije dostavljena. Sud BiH je smatrao da, budući da je apelant bio prisutan provođenju izbora i postupku samog glasanja, mogao je uložiti žalbu ukoliko nije bio zadovoljan ovjerom kandidatske liste i ukoliko ranije nije bio upoznat s tom listom. U prilog navedenom zaključku po ocjeni Suda BiH ide i činjenica da je nakon obavljenih izbora i prije dodjele mandata od strane CIK BiH predstavnik apelanta bio prisutan obavljenom žrijebu. Prilikom žrijebanja predstavnik apelanta nije dobio mandat koji je tim žrijebom bio raspoređen, ali ni tom prilikom nije stavio nikakav prigovor.

4. Apelant se žali na povredu prava zabrane zloupotrebe prava i sloboda koje je zagarantirano članom 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi s pravom na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i pravom na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Navedenu povredu prava apelant vidi u tome što CIK BiH odluku od 30. decembra 2008. godine kojom je ovjerena kandidatska lista apelanta nije dostavila apelantu. Na taj način apelantu i drugim političkim strankama čije su kandidatske liste ovjerene od strane CIK BiH uskraćeno je pravo na žalbu koju su, prema članu 6.9. st. 1. i 2. Izbornog zakona BiH, mogli izjaviti Sudu BiH u roku od dva dana od dana prijema odluke. Apelant smatra da je CIK BiH trebala dostaviti odluke kojim ovjerava kandidatske liste predlagačima (političkim strankama), te kada navedene odluke postanu pravosnažne, trebalo je iste poslati na glasanje u općinska vijeća. Zakonska procedura da svaka politička stranka ima pravo da dobije odluku i da joj se ostavi rok od 2 dana od prijema odluke radi mogućnosti žalbe, po mišljenju apelanta, nije ispoštovana. Apelant smatra da u konkretnom slučaju nisu ispoštovane odredbe Zakona o upravnom postupku o načinu dostavljana pismena, pa odluke o ovjeri kandidatskih lista apelanta i drugih stranaka nikada nisu, po mišljenju apelanta, postale pravosnažne. Obzirom da je glasanje vršeno na osnovu odluka koje nisu pravosnažne rezultati tog glasanja kao i Odluka CIK BiH od 15. januara 2009. godine, po mišljenju apelanta, nemaju pravno dejstvo.

5. U odgovoru na apelaciju CIK BiH je navela da su sve odluke o ovjerenim kandidatskim listama za izbor vijećnika u Gradsko vijeće Grada Sarajevo dostavljene putem Općinskog vijeća Stari grad i da su ovjerene od strane CIK BiH bez izmjena odnosno sa imenima i redoslijedom kandidata kako su dostavljene od strane političkih stranaka koje imaju nosioce mandata u Općinskom vijeću Stari grad. Pored toga CIK BiH je istakla da su joj kandidatske liste bile i dostavljene na ovjeru putem općinskih vijeća, te da je dostavljanje vršeno u skladu s Pojašnjenjem po pitanju izbora vijećnika u Gradsko vijeće Grada Sarajeva. Navedeni akt je prethodno bio dostavljen Općinskom vijeću Stari grad, odnosno Komisiji za izbor i imenovanje, s čime je bio upoznat i predsjednik apelanta, s obzirom da je bio član navedene komisije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant navodi da mu je osporenim odlukama, kojima su utvrđeni rezultati izbora i dodijeljeni mandati, povrijeđeno pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Međutim, svoje navode, kako dalje zapaža Ustavni sud, apelant temelji isključivo na navodnom formalnom propustu u dostavljanju, to jeste da mu odluka CIK BiH o ovjeri apelantove kandidatske liste nije dostavljena poštom na adresu apelanta, već je dostavljena putem faksa Općinskom vijeću. Ustavni sud zapaža da je u odnosu na ove apelantove žalbene navode Sud BiH utvrdio da je odluka kojom je CIK BiH ovjerio apelantovu kandidatsku listu, u istom tekstu kako ju je apelant predložio, dostavljena apelantu putem Općinskog vijeća Stari grad, koje je prethodno i dostavilo liste na ovjeru. Pored toga je utvrđeno da je predstavnik apelanta učestvovao u radu Općinskog vijeća Stari grad, te da je bio upoznat sa dostavljenim odlukama o ovjerenim kandidastkim listama, zatim da je bio prisutan provođenju izbora, te da je bio član Komisije za izbor i imenovanje koja je rukovodila postupkom glasanja u Općinskom vijeću Stari grad.

8. Apelant se, dakle, ni na koji način ne žali sa suštinu odluke o utvrđivanju rezultata izbora i dodjeli mandata (npr., da neko od njegovih kandidata shodno rezultatima glasanja nije dobio mandat, ili da nije ovjerena lista kandidata koju je apelant dostavio na ovjeru i sl.), pa isključivi navodi o eventualnom formalnom propustu koji nisu ni dokazani i koje je sud u redovnom postupku raspravio i odbio kao neosnovane, po ocjeni Ustavnog suda, u konkretnom slučaju ne pokreću pitanje prava na pravične izbore. S toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ističe da apelant također navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo zabrane zloupotrebe prava i sloboda koje je zagarantirano članom 17. Evropske konvencije, u vezi s pravom na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije. U odnosu na ove apelantove navode Ustavni sud smatra da osporene odluke ni na koji način ne pokreću pitanje navedenih prava, niti pojedinačno niti u njihovoj međusobnoj vezi. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava zabrane zloupotrebe prava i sloboda iz člana 17. Evropske konvencije, u vezi s pravom na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-854/09 (Pokret mladih – Stranka Mladih BiH) | Sudska praksa | Aktio