Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1072/08 (M. P., I. S., R. T., N. S., J. D., Z. V., R. V., D. G., M. V.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1072/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 1072/08, rješavajući apelaciju Milana Pejovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Pejovića, Ilije Stevanovića, Radivoja Todorovića, Novaka Stankovića, Jadranka Dunjića, Zdravka Vukovića, Radenka Vukovića, Dušana Golubovića, Marka Vukovića, Živorada Ninkovića, Zorana Milanovića, Miroslava Pavlovića, Vladimira Trivuna, Petra Aćimovića, Miladina Gagovića, Zorana Pejovića, Bojana Milanovića, Milana Cicovića, Mladena Đajića, Radoja Draškovića, Gorana Došle, Zorana Radovića, Slaviše Trivuna, Aleksandra Droce, Mirjane Ćalasan, Predraga Ivkovića, Gordana Kalajdžića, Slavenka Jovovića, Veselina Radanovića, Čede Milinkovića, Radomira Šupete, Neđe Markovića, Slavke Zelovića, Dragomira Pljevaljčića, Marka Zečevića, Radenka Jegdića, Dragana Simovića, Milije Božovića, Gorana Ćosovića, Radenka Mandića, Miodraga Krnojelca, Mirka Radovića, Milana Ivanovića, Ilije Dragičevića, Mirka Jokovića, Čede Zelovića, Vide Ivanović, Radmile Šušnjević, Ljubomira Dostića, Milovana Davidovića, Milorada Davidovića, Zorana Pavlovića, Slavke Vukovića, Slavke Jegdića, Dragoljuba Radovića, Mlađena Jovovića, Ljubana Višnjića, Jovana Prodanovića, Dragomira Vukovića, Bogdana Krnojelca, Zorana Blagojevića, Zorana Komlenovića, Dušanke Gagović, Mirka Mićevića, Jelenka Mandića , Mladena Bijelića, Vinka Perišića, Ranka Kapurana, Marka Dragičevića, Jovana Prodanovića, Radmila Krnojelca, Vase Vukovića, Brane Vukadinovića, Milorada Perišića, Milana Pljevaljčića, Radovana Radovića, Dragana Mandića, Radovana Tešića i Srđana

Stankovića podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-07-000 123 od 12. marta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Pejović, Ilija Stevanović, Radivoje Todorović, Novak Stanković, Jadranko Dunjić, Zdravko Vuković, Radenko Vuković, Dušan Golubović, Marko Vuković, Živorad Ninković, Zoran Milanović, Miroslav Pavlović, Vladimir Trivun, Petar Aćimović, Miladin Gagović, Zoran Pejović, Bojan Milanović, Milan Cicović, Mladen Đajić, Radoje Drašković, Goran Došlo, Zoran Radović, Slaviša Trivun, Aleksandar Droca, Mirjana Ćalasan, Predrag Ivković, Gordan Kalajdžić, Slavenko Jovović, Veselin Radanović, Čedo Milinković, Radomir Šupeta, Neđo Marković, Slavko Zelović, Dragomir Pljevaljčić, Marko Zečević, Radenko Jegdić, Dragan Simović, Milija Božović, Goran Ćosović, Radenko Mandić, Miodrag Krnojelac, Mirko Radović, Milan Ivanović, Ilija Dragičević, Mirko Joković, Čedo Zelović, Vide Ivanović, Radmila Šušnjević, Ljubomir Dostić, Milovan Davidović, Milorad Davidović, Zoran Pavlović, Slavko Vuković, Slavko Jegdić, Dragoljub Radović, Mlađen Jovović, Ljuban Višnjić, Jovan Prodanović, Dragomir Vuković, Bogdan Krnojelac, Zoran Blagojević, Zoran Komlenović, Dušanka Gagović, Mirko Mićević, Jelenko Mandić, Mladen Bijelić, Vinko Perišić, Ranko Kapuran, Marko Dragičević, Jovan Prodanović, Radmilo Krnojelac, Vaso Vuković, Brane Vukadinović, Milorad Perišić, Milan Pljevaljčić, Radovan Radović, Dragan Mandić, Radovan Tešić i Srđan Stanković (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Foče, koje zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, podnijeli su 3. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-07-000 123 od 12. marta 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 094-0-P-06-000154 od 8. decembra 2006. godine u pravnoj stvari apelanata protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate boračkog dodatka, vsp. 51.000,00 KM, obavezana je tužena da apelantima na ime neisplaćenog boračkog dodatka isplati iznose pobliže navedene u izreci presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.205,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 123 od 12. marta 2008. godine žalba tužene je uvažena, a pobijana presuda Općinskog suda broj 094-0-P-06-000154 od 8. decembra 2006. godine preinačena, tako što su apelanti odbijeni sa tužbenim zahtjevom. Takođe, apelanti su obavezani da solidarno tuženoj na ime troškova postupka naknade iznos od 4.812,50 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

4. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je Zakonom o radu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 41/00, 47/02, 35/03 i 66/03; u daljnjem tekstu: ZOR) data mogućnost radniku da traži internu i sudsku zaštitu u slučaju povrede njegovog prava iz radnog odnosa. Okružni sud navodi da je odredbom člana 105. stav 2. ZOR, propisano da radnik koji smatra da je poslodavac povrijedio neko njegovo pravo iz radnog odnosa može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava u roku od godinu dana od dana saznanja za povredu prava, odnosno, u roku od tri godine od dana učinjene povrede, te da na ispunjene ove procesne pretpostavke sud pazi po službenoj dužnosti. S obzirom na navedeno, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pogrešno primjenio materijalno pravo odlučujući o blagovremenosti tužbe, s obzirom da se radi o potraživanju iz radnog odnosa na koje se trebaju primjeniti odredbe ZOR koji je u pogledu rokova za ostvarenje prava na sudsku zaštitu u konkretnom slučaju lex specialis u odnosu na Zakon o obligacionim odnosima i rokove zastare potraživanja propisane tim zakonom. Također, Okružni sud navodi da je borački dodatak jedno svojevrsno sporedno potraživanje uz platu, pa se to potraživanje može uklopiti u pravno načelo da sporedno dijeli sudbinu glavne stvari, što u konkretnom slučaju znači da je potraživanje apelanata na ime neisplaćenog boračkog dodatka zastarjelo, jer potraživanje datira od 1. maja 2003. godine do 31. decembra 2004. godine, a tužba je podnesena dana 30. maja 2006. godine.

5. Apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelanti se žale na presudu Okružnog suda kojom je presuda Osnovnog suda preinačena i njihov tužbeni zahtjev za isplatu boračkog dodatka odbijen. Ustavni sud je o istom pravnom i činjeničnom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP 830/07.

9. U odluci broj AP 830/07 od 12. juna 2008. godine, Ustavni sud je ukazao da su shodno relevantnoj odredbi člana 105. stav 2. ZOR apelanti propustili rok za podnošenje tužbe za isplatu boračkog dodatka. Dakle, budući da Okružni sud nije raspravljao o osnovanosti potraživanja apelanata, već je tužbu odbacio iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku, zaključeno je da za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud smatra da se obrazloženje iz navedene odluke Ustavnog suda broj AP 830/07 od 12. juna 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba ) u cijelosti može primjeniti na predmetnu apelaciju.

10. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti neblagovremenim podnošenjem tužbe nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno van roka podnijeli tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1072/08 (M. P., I. S., R. T., N. S., J… | Sudska praksa | Aktio