Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-16/08 (A. M., S. G., M. B. i J. M.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Devizna štednja
- Pozitivne obaveze
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Stara devizna štednja
- Izmijenjene pravne okolnosti
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-16/08
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 16/08, rješavajući apelaciju Vinka Mikulića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. i 4. tačke 8. i 10, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Ante Muse, Stipe Galića, Mehmeda Bobete, Josipa Miletića, Mate Lukende, Milovana Ćupovića i Stanka Solde.
Utvrđuje se povreda prava apelanata u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, u odnosu na pozitivnu obavezu Bosne i Hercegovine, te se utvrđuje povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ova odluka dostavlja se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da bi se osigurala ustavna prava, u skladu sa ovom odlukom.
Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama.
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Ante Muse, Stipe Galića, Mehmeda Bobete, Josipa Miletića, Mate Lukende, Milovana Ćupovića i Stanka Solde u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene u Ljubljanskoj banci d.d.
Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, podnesene protiv Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Vinka Mikulića, Ante Muse, Stipe Galića, Mehmeda Bobete, Zdravke Ivanković i Josipa Miletića podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene u domaćim bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Ante Muse, Stipe Galića, Mehmeda Bobete, Josipa Miletića, Mate Lukende, Milovana Ćupovića i Stanka Solde podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu ostvarivanja potraživanja u odnosu na gotovinsku isplatu po osnovu stare devizne štednje položene u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, zbog toga što su ratione personae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Ante Muse, Stipe Galića, Mehmeda Bobete i Josipa Miletića podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene u domaćim bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ante Musa, Stipe Galić, Mehmed Bobeta i Josip Miletić (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 4. do 8. januara 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje položene u komercijalnim bankama sa sjedištem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, kao i u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo. Apelanti Mate Lukenda, Milovan Ćupović i Stanko Soldo su u periodu od 8. januara do 18. jula 2008. godine podnijeli apelacije Ustavnom sudu protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje položene isključivo u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo. Apelanti Vinko Mikulić i Zdravka Ivanković podnijeli su apelacije 18. januara i 14. maja 2008. godine protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje položene u komercijalnim bankama sa sjedištem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, odlučio da apelacije br. AP 16/08, AP 17/08, AP 63/08, AP 70/08, AP 72/08, AP 73/08, AP 202/08, AP 1366/08 i AP 2213/08 spoji u jedan predmet pod brojem AP 16/08, zbog toga što se radi o nadležnosti Ustavnog suda o istom pitanju povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.
3. S obzirom na to da se u navedenim predmetima radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu kao u predmetu Ustavnog suda broj AP 1391/06 u kojem je Ustavni sud donio odluku 4. septembra 2008. godine, te u predmetu broj AP 164/04 u kojem je Ustavni sud donio odluku 1. aprila 2006. godine, Ustavni sud je odlučio da ne zatraži odgovor od relevantnih institucija na predmetne apelacije, već je uzeo u obzir odgovore koji su Ustavnom sudu ranije dostavljeni u predmetima koji se odnose na istovrsna potraživanja stare devizne štednje.
III.Činjenično stanje
4. Apelanti su građani Bosne i Hercegovine (Mate Lukenda je priložio putovnicu Republike Hrvatske). Prije raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ), apelanti, izuzev apelanata Mate Lukende, Milovana Ćupovića i Stanka Solde, ulagali su devize u bivšim komercijalnim bankama u SFRJ. Također, apelanti su ulagali devize i u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana (u slučaju apelanta Josipa Miletića, devize je ulagao njegov pravni prednik), odnosno u njenim filijalama koje su se nalazile na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno sadašnje Federacije Bosne i Hercegovine.
5. Neposredno pred početak, kao i u toku oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini, apelanti nisu bili u mogućnosti da podižu novac sa štednih računa. Također, svi njihovi pokušaji da podignu novac u poslijeratnom periodu bili su odbijeni bez obrazloženja ili pozivanja na zakone koje su usvojile SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina, Bosna i Hercegovina ili Federacija Bosne i Hercegovine.
6. Niko od apelanata nije pokrenuo sudski postupak kako bi ostvario svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje. Kao razlog za nepokretanje sudskih postupaka apelanti su naveli da su se redovni sudovi u predmetima koji se tiču povrata «stare devizne štednje» redovno proglašavali nenadležnim, te da se, prema tome, ne radi o djelotvornom pravnom lijeku.
IV. Apelacije
Navodi iz apelacija
7. Predmetne apelacije se odnose na zahtjeve većine apelanata da ostvare svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje deponirane u bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine, kao i na zahtjeve svih apelanata da ostvare svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, odnosno u njenim filijalama koje su se nalazile na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno sadašnje Federacije Bosne i Hercegovine. Svi apelanti traže da im se isplati cjelokupna devizna štednja, a apelant Milovan Ćupović traži da mu se isplate i zatezne kamate, a apelant Stanko Soldo traži i isplatu zateznih kamata i svih troškova.
8. Svi apelanti se žale na povredu prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. V.Dopustivost i meritum
9. Iz sadržaja apelacija proizlazi da se apelanti žale da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelanti se žale da ne mogu ostvariti svoja novčana potraživanja po osnovu stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci u njenim poslovnim jedinicama u Bosni i Hercegovini, odnosno na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud je u svojoj Odluci broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine zaključio da nema odgovornosti Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u pogledu isplate stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, zbog toga što su apelacije ratione personae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa je zbog istih razloga Ustavni sud, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, donio odluku da apelacije u ovom dijelu odbaci zbog toga što su ratione personae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Većina apelanata se, također, žali da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na potraživanja po osnovu stare devizne štednje deponirane u komercijalnim bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine. Dalje, apelanti se žale i na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
12. Ustavni sud je o istom pravnom pitanju već raspravljao u Odluci broj AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine («Službeni glasnik BiH» broj 91/08), u kojoj je razmatrao žalbene navode apelanata koji su se odnosili na odredbe Zakona o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 28/06), a koji je, prema njihovom mišljenju, suprotan principima o poštivanju prava na imovinu iz Evropske konvencije, kao i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je u navedenoj odluci utvrdio da devizna štednja apelanata predstavlja imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud je zaključio da, imajući u vidu zaključke iznesene u svojoj Odluci broj U 13/06 od 28. marta 2008. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 46/08), Zakonom o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje nije došlo do neopravdanog miješanja u prava apelanata na imovinu. Ustavni sud je, također, u svojoj Odluci broj AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine zaključio da se Federacija Bosne i Hercegovine nije umiješala u pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da je nadležnost za rješavanje pitanja isplate potraživanja stare devizne štednje prenesena na državu Bosnu i Hercegovinu. U pogledu povrede prava na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine zaključio da od dana stupanja na snagu Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje apelanti nemaju zakonskog osnova za pokretanje, odnosno vođenje postupka pred nadležnim sudom za ostvarenje potraživanja po osnovu stare devizne štednje, što je proglašeno legitimnim i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Prema navedenom, apelanti se ne mogu ni pozivati na navodne povrede ljudskih prava u vezi sa postupkom čije pokretanje ex lege nije dopušteno.
Međutim, Ustavni sud je u svojoj najnovijoj praksi (vidi AP 11/08 od 12. januara 2010. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), primjenjujući odluku Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Suljagić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 27912/02 od 3. novembra 2009. godine, raspravljao o istim činjeničnim i pravnim pitanjima u svojim mnogobrojnim ranijim odlukama, između ostalog, i u citiranoj Odluci broj AP 1391/06. U Odluci broj AP 11/08 Ustavni sud se pozvao na zaključak Evropskog suda koji je, razmatrajući predmet Suljagić u vezi sa relevantnim pravom i praksom, imajući u vidu relevantno zakonodavstvo, te analizirajući postupak implementacije zakona, naročito na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine i Distrikta Brčko BiH, zaključio da se može reći da je zakonodavstvo u skladu sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali je ocijenio osnovanim aplikantove navode da je stanje implementacije zakona nezadovoljavajuće zbog zaostalih isplata rata i kašnjenja u emitiranju vladinih obveznica u Federaciji BiH i Distriktu Brčko BiH, te, s tim u vezi, zaključio da je prekršeno aplikantovo pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, Evropski sud je u predmetu Suljagić naveo da se radi o sistemskom problemu, te je naređeno Bosni i Hercegovini da, u roku od šest mjeseci od dana kada odluka postane konačna, osigura mehanizme izdavanja obveznica, isplate neisplaćenih rata po osnovu stare devizne štednje i isplatu kamata. Također, Evropski sud je zaključio da će u narednom roku od šest mjeseci obustaviti postupke u svim predmetima koji se odnose na staru deviznu štednju.
13. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je presudom Evropskog suda za ljudska prava, Suljagić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, od 3. novembra 2009. godine, došlo do izmjene pravnih okolnosti relevantnih i za konkretan slučaj u vezi sa pravom na imovinu s obzirom na to da je navedenom presudom Evropskog suda naloženo državi Bosni i Hercegovini da iznađe mehanizme kojima će osigurati implementaciju zakonskih odredbi kojima je regulirano pitanje isplate stare devizne štednje. Stoga je Ustavni sud, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, zbog utvrđenih promijenjenih pravnih okolnosti, odlučio da apelacije u ovom dijelu odbaci kao nedopuštene.
14. U odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud napominje da je o ovome raspravio u predmetu broj AP 1391/06, u kojem je zaključeno da su navodi apelanata o povredi prava na pristup sudu, odnosno o povredi prava na suđenje u razumnom roku očigledno (prima facie) neosnovani. Ustavni sud nema razloga da promijeni svoj stav iznijet u navedenoj odluci pa se umjesto posebnog obrazloženja poziva na svoj zaključak u vezi sa pravom na pravično suđenje iz Odluke broj AP 1391/06, a koji je u potpunosti primjenjiv i na konkretni slučaj.
15. U vezi sa navodima apelanata da im je povrijeđeno pravo na imovinu u odnosu na potraživanja po osnovu stare devizne štednje u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, u njihovim filijalama na teritoriji Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je o istom pravnom pitanju već raspravljao u Odluci broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 49/06), pa se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke u pogledu navedenih žalbenih navoda apelanata poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine na sveobuhvatan način analiziraju i daju konkretne odgovore u pogledu odgovornosti i propusta Bosne i Hercegovine da djelotvorno zaštiti prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine, čime je Bosna i Hercegovina prekršila svoje pozitivne obaveze prema članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, u navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da se Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska nisu miješale u prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine i nisu povrijedile član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VI.Zaključak
16. Ustavni sud zaključuje da je Bosna i Hercegovina odgovorna što je propustila da djelotvorno zaštiti prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine u pogledu stare devizne štednje u Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, čime je prekršila svoje pozitivne obaveze prema članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud zaključuje da se Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska nisu miješale u prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine i nisu povrijedile član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
17. Na osnovu člana 16. st. 2. i 4. tačke 8. i 10, člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović