Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1411/10 (I. G.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1411/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 1411/10, rješavajući apelaciju Ismeta Galijaševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Galijaševića podnesena protiv rješenja Okružnog suda broj 87 0 V 000735 10 Gž od 12. februara 2010. godine i rješenja Osnovnog suda broj 87 0 V 000735 08 V od 30. decembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ismeta Galijašević (u daljnjem tekstu: apelant), iz Teslića, koga zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 19. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 V 000735 10 Gž od 12. februara 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 V 000735 08 V od 30. decembra 2009. godine.

2. Apelant, kao predlagač, je podnio prijedlog za razvrgnuće ostavinske zajednice protiv protivnika predlagača A. G. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 V 000735 08 V od 21. maja 2009. godine naloženo je apelantu da ispravi svoj prijedlog tako što će jasno naznačiti da li predlaže diobu nasljedstva ili diobu nasljedničke zajednice ili pak predlaže diobu nepokretnosti u suvlasništvu, te da uz prijedlog dostavi odgovarajuće pismene dokaze o pravu svojine. Postupajući po nalogu Osnovnog suda, apelant je 2. juna 2009. godine dostavio dopunu prijedloga, zbog čega je Osnovni sud rješenjem 87 0 V 000735 08 V od 23. novembra 2009. godine ponovo pozvao apelanta da uredi svoj prijedlog na način kako je to navedeno u rješenju ovog suda od 21. maja 2009. godine. Apelant je 25. decembra 2009. godine, putem punomoćnika, dostavio Osnovnom sudu odgovor u kojem je naveo da nije u mogućnosti da udovolji nalogu suda.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 V 000735 08 V od 30. decembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 87 0 V 000735 10 Gž od 12. februara 2010. godine, odbačen je prijedlog apelanta za razvrgnuće ostavinske zajednice iz razloga što isti nije postupio po rješenjima Osnovnog suda od 21. maja i 23. novembra 2009. godine. Osnovni sud je njegov prijedlog kao nepotpun i nerazumljiv odbacio u smislu odredbe člana 67. stav 8. Zakona o parničnom postupku, koji se u ovom postupku primijenjuje na osnovu člana 2. Zakona o vanparničnom postupku.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, prijedlog apelanta za razvrgnuće ostavinske zajednice je odbačen kao neuredan rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 V 000735 08 V od 30. decembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 87 0 V 000735 10 Gž od 12. februara 2010. godine.

8. Dakle, Osnovni i Okružni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog prijedloga, već je isti odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da je apelant propustio da uredi i dopuni svoj prijedlog, shodno uputama iz rješenja Osnovnog suda od 21. maja i 23. novembra 2009. godine. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantovog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijeti uredan prijedlog na osnovu kojeg bi redovni sudovi mogli da postupaju, kako bi došao do konačne odluke, odnosno iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant podnošenjem prijedloga Osnovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno podnio prijedlog, na temelju koje sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1411/10 (I. G.) | Sudska praksa | Aktio