Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1650/10 (A. H.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1650/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 1650/10, rješavajući apelaciju Arifa Hasanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Arifa Hasanovića podnesena radi nedonošenja odluke u razumnom roku Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske o njegovom zahtjevu podnesenom radi ostvarivanja prava iz člana 152. Zakona o radu Republike Srpske zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Arif Hasanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sapne, podnio je 7. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo rada) o njegovom zahtjevu podnesenom radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa u skladu sa članom 152. Zakona o radu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/07 prećišćen tekst; u daljnjem tekstu: ZOR RS).
2. Apelant je 6. februara 2001. godine podnio zahtjev Ministarstvu rada za ostvarivanje prava na otpremninu u skladu sa članom 152. ZOR RS. I pored činjenice da je apelant 12. aprila 2010. godine uložio urgenciju za rješavanje predmeta, Ministarstvo rada još uvijek nije donijelo odluku o apelantovom zahtjevu.
3. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke od strane Ministarstva rada povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom vremenskom roku, kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Obrazlažići svoje navode apelant je istaknuo da postupak pred Ministarstvom rada traje duže od devet godina i da do dana podnošenja apelacija nije preduzeta niti jedna pravna radnja u cilju okončanja postupka. Zbog povrede navedenih prava apelant je tražio od Ustavnog suda da naloži Ministarstvu da mu isplati na ime naknade nematerijalne štete u iznosu od 15.000,00 KM i iznos od 1000,00 KM na ime troškova postupka.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Ustavni sud je, u predmetu AP 1514/07, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelacije podnesene iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP 1514/07 od 29. aprila 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
7. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda, broj AP 1514/07 od 29. aprila 2009. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. U citiranoj odluci je zaključeno da apelanti nisu iskoristili mogućnost pokretanja upravnog spora zbog nednošenja odluka po njihovim zahtjevima radi prava na otpremninu i njene isplate u zakonskom roku, dakle nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove. To dalje znači da apelanti nisu došli do konačnih odluka koje bi mogle biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetnih apelacija nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović