Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1660/10 (H. S.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1660/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 1660/10, rješavajući apelaciju Hamde Suljovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamde Suljovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 005118 10 Uz od 16. marta 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Hamdo Suljović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 10. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 U 005118 10 Uz od 16. marta 2010. godine.
2. Apelant je podnio zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, koji je odbačen rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-U-07-000799 od 1. augusta 2007. godine, međutim, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je, postupajući po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, presudom broj 070-0-Uvp-07-000423 od 22. oktobra 2009. godine, ukinuo prethodno navedeno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratio istom sudu na ponovno rješavanje.
3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 09 0 U 005118 10 Uz od 16. marta 2010. godine, odbačen je kao neuredan apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U obrazloženju rješenja je navedeno da s obzirom da je apelantov zahtjev bio nerazumljiv i nepotpun, Kantonalni sud je podneskom od 3. i 12. marta 2010. godine pozvao apelanta da određenom roku uredi podnesak, na način preciziran u tim podnescima, dostavi relevantnu dokumentaciju i upozorio apelanta o posljedicama propuštanja da u navedenom roku postupi po istom, te je apelant, podneskom od 15. marta 2010. godine, uredio svoj zahtjev. Kantonalni sud je dalje naveo da je odbacio apelantov zahtjev koji se odnosio na nepostupanje organa uprave po presudama Vrhovnog suda, iz razloga što apelant u svom zahtjevu nije pružio dokaze o tome da je počinjena radnja, odnosno, da je propuštanjem radnje da se postupi po presudama suda učinjena povreda prava na imovinu, s obzirom da apelant u svom zahtjevu samo nabraja presude i akte po kojima traži postupanje, a da iste nije priložio uz zahtjev. Kantonalni sud je stoga zaključio da se apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine u procesno-pravnom smislu smatra neurednim, odnosno, nepotpunim, radi čega se Kantonalni sud nije upuštao da li je učinjena nezakonita radnja ili ne, kao i da li postoji druga sudska zaštita.
4. Apelant u navodima apelacije nije eksplicitno naveo koje mu je ustavno pravo osporenom odlukom povrijeđeno.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud je podneskom od 3. i 12. marta 2010. godine naložio apelantu da uredi svoj zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i dostavi relevantnu dokumentaciju. Propustom apelanta da postupi po navedenom podnesku, te tako otkloni nedostatke i omogući sud da postupa, sud je apelantov zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine odbacio kao neuredan. Da bi se raspravljalo o tom pitanju uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijeti uredan zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine ili opravdati nemogućnost podnošenja urednog zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da je apelantov propust da na traženje Kantonalnog suda uredi zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine doveo do toga da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove, jer na temelju takvog zahtjeva Kantonalni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović