Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1804/10 (N. M., E. B., A. H., M. F., M. L.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1804/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 1804/10, rješavajući apelaciju Nermina Mutapa i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nermina Mutapa, Ekrema Bečića, Alije Hasića, Muhameda Frljaka, Mustafe Lendžera i Abdulsameda Đozića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000118 od 9. marta 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-

08-000 184 od 21. oktobra 2008. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nermin Mutap, Ekrem Bečić, Alija Hasić, Muhamed Frljak, Mustafa Lendžer i Abdulsamed Đozić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mensud Burić advokat iz Visokog, podnijeli su 17. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-000118 od 9. marta 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-000 184 od 21. oktobra 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 041-0-P-

07-000 637 od 30. novembra 2007. godine Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) je obavezana da apelantima isplati iznos od 16.110,10 KM na ime plaća za februar i mart 2001. godine i naknade na ime regresa za 1999., 2000., 2001. i 2002. godinu i to u pojedinačnim iznosima pobliže preciziranim u izreci presude sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. oktobra 2005. godine pa do isplate kao i da im naknadi troškove postupka u iznosu 1. 901,40 KM. Ujedno, odbijen je zahtjev apelanata za naknadu trškova postupka preko dosuđenog iznosa.

3. Protiv citirane presude Općinskog suda, tužena je podnijela žalbu Kantonalnom sudu koji je donio presudu broj 004-0-Gž-08-000 184 od 21. oktobra 2008. godine kojom je istu djelomično uvažio, provostpenu presudu u dosuđujućem dijelu preinačio na način da je svim apelantima umjesto dosuđenih pojedinačnih iznosa dosuđen svakom tužitelju ponaosob novčani iznos od po 400,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos, počev od 5. oktobra 2005. godine pa do isplate. Istom presudom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, dok je u preostalom dijelu žalba tužene odbijena.

4. Nezadovoljni ovakvom odlukom Kantonalnog suda apelatni su izjavili reviziju Vrhovnom sudu. Rješavajući o reviziji apelanata Vrhovni sud je donio rješenje broj 070-0-Rev-09-

000118 od 9. marta 2010. godine kojom je ista odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja je navedeno da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U obrazloženju je dalje istaknuto da je procesni položaj apelanata samostalan, pa se u skladu sa navedenim, pravo na izjavljivanje revizije cijeni za svakog odvojeno. Kako je u toku postupka utvrđeno da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ni za jednog apelanta ne prelazi vrijednosni cenzus od 10.000,00 KM, te kako sud nije našao da bi odlučivanje u konkretnom slučaju bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237.stav 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci rješenja.

5. Apelanti se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/e.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-000 184 od 21. oktobra 2008. godine izjavili reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-000118 od 9. marta 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-

000 184 od 21. oktobra 2008. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-000 184 od 21. oktobra 2008. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 9. marta 2010. godine pa se podrazumijeva da su presudu Kantonalnog suda morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. maja 2010.godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1804/10 (N. M., E. B., A. H., M. F., M. L.) | Sudska praksa | Aktio