Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1959/10 (I. G.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1959/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 1959/10, rješavajući apelaciju Ivana Grubišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Grubišića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 64 0 V 003772 10 Gz3 od 11. maja 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivan Grubišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa zjednička advokatska kancelarija Kebo i Guzin iz Mostara, podnio je 24. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 V 003772 10 Gz3 od 11. maja 2010. godine

2. Općinski sud Široki Brijeg donio je rješenje (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 V 003772 07 V od 4. februara 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 64 0 V 003772 10 Gz3 od 11. maja 2010. godine, a kojim je na ime umanjena tržišne vrijednosti za nepotpuno izvlaštenu nekretninu k.č. 1566 (izvlašteni dio 491 m ), k.č. 1572 (izvlašteni dio 528 m ), k.č. 2186 (izvlašteni dio 579 m ), k.č. 2106 (izvlašteni dio 544 m ) i k.č. 2348 (izvlašteni dio 517 m ), vlasništvo-posjed apelanta određena naknada u ukupnom iznosu od 16.308,50 KM, a koji je iznos predlagatelj dužan isplatiti apelantu sa kamatama i troškovima postupka u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja i pod prijetnjom izvršenja. Istim rješenjem apelant je odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu preko dosuđenog.

3. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Ustavni sud potsjeća da su apelanti u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije, a da u konkretnom slučaju nije primio nikakvu obavijest u tom smislu, te zaključuje da odluka o reviziji nije donesena.

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pristup sudu, zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;“

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak o predmetu apelacije u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

8. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine(«Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237.

(1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

(2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

(3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je, u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1959/10 (I. G.) | Sudska praksa | Aktio