Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1994/10 ("'Elektrometal'' DOO Cazin)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1994/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP-1994/10, rješavajući apelaciju ''Elektrometala'' DOO Cazin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ''Elektrometala'' DOO Cazin podnesena protiv rješenja Okružnog suda Doboj, broj 13 0 Ps 000784 10 Pž od 21. aprila 2010. godine, rješenja Osnovnog suda Doboj, broj 085-0-Ps-06-000 296 od 10. marta 2010. godine i presude Okružnog suda Doboj, broj 013-0-Pž-08-000 126 od 30. decembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. ''Elektrometal'' DOO Cazin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Omer Abdagić, advokat iz Cazina, podnio je 24. maja 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 13 0 Ps 000784 10 Pž od 21. aprila 2010. godine, rješenja Osnovnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 085-0-Ps-06-000 296 od 10. marta 2010. godine i presude Okružnog suda, broj 013-0-Pž-08-000 126 od 30. decembra 2009. godine
2. Osnovni sud je presudom, broj 085-0-Ps-06-000 296 od 4. juna 2008. godine, obavezao apelanta da DOO ''Anić'' Orlovo Polje (u daljnjem tekstu: tužilac-protivtuženi) na ime ugovorene cijene riječnog šljunka isplati iznos od 76.234,79 KM sa zakonskom kamatom od 3. novembra 2006. godine pa do isplate, kao i da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 7.725,50 KM i sve u roku od 30 dana. Ujedno je odbijen kao neosnovan protivtužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tužilac-protivtuženi na ime neosnovanog bogaćenja isplati iznos od 96.924,07 KM sa zakonskom kamatom kao i da mu naknadi troškove postupka.
3. Apelant je izjavio žalbu na presudu Osnovnog suda, broj 085-0-Ps-06-000 296 od 4. juna 2008. godine, koju je Okružni sud presudom, broj 013-0-Pž-08-00 126 od 30. decembra 2009. godine, odbio kao neosnovanu.
4. Apelant je 23. februara 2010. godine izjavio reviziju na presudu Okružnog suda, broj 013-0-
Pž-08-00 126 od 30. decembra 2009. godine, koju je Osnovni sud rješenjem, broj 085-0-Ps-06-000 296 od 10. marta 2010. godine, odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je iz sadržaja fotokopije dostavnice utvrđeno da je Okružni sud 25. januara 2010. godine dostavio drugostepenu presudu apelantovom punomoćniku, te da je prema odredbi člana 3. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 49/09), apelant mogao blagovremeno izjaviti reviziju protiv drugostepene presude zaključno sa 9. februarom 2010. godine, s obzirom da se revizija u privrednim sporovima može uložiti u roku od 15 dana od dana prijema presude.
5. Apelant je izjavio žalbu na rješenje Osnovnog suda broj, 085-0-Ps-06-000 296 od 10. marta 2010. godine, koju je Okružni sud rješenjem broj, 13 0 Ps 000784 10 Pž od 21. aprila 2010. godine, odbio kao neosnovanu.
6. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Dakle, Osnovni i Okružni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantove revizije, već je revizija odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti revizije, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije Osnovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio reviziju, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović