Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3437/09 (M. Ć.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Nije dopunjena/precizirana apelacija
  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3437/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 3437/09, rješavajući apelaciju Mehmeda Ćosića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1.i 13, člana 20. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Ćosića podnesena protiv dopisa Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Ur.69/99 od 6. marta 2000. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Ćosića podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Zenici broj P-2385/99 od 25. januara 2002. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici broj P-

1112/98 od 24. marta 1999. godine, zato što je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.

OBRAZLOŽENJE

1. Mehmed Ćosić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, podnio je 2. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tkstu: Općinski sud) broj P-2385/99 od 25. januara 2002. godine, dopisa Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Ur.69/99 od 6. marta 2000. godine i rješenja Općinskog suda broj P-1112/98 od 24. marta 1999. godine.

2. Aktom Vrhovnog suda broj Ur. 69/99 od 6. marta 2000. godine apelantu je vraćena dokumentacija dostavljena tom sudu, uz obrazloženje da Vrhovni sud nije u mogućnosti da postupi po zahtjevu apelanta, obzirom da postupak pred Višim sudom u Zenici (u daljnjem tekstu: Viši sud) nije okončan, te iz tog razloga se apelantov zahtjev ne može prihvatiti ni kao žalba na odluku Višeg suda.

3. Budući da apelacija nije sadržavala neophodne elemente u smislu člana 19. stav 2. tačka 1., 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, odnosno osporenu presudu suda u Bosni i Hercegovini, odredbe Ustava i/ili međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i dokaze na kojim se apelacija zasniva, od apelanta je 4. marta 2010. godine, u smislu člana 20. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zatraženo da dopuni/precizira apelaciju u roku od 15 dana.

4. Apelant je, blagovremeno, 11. marta 2010. godine dopunio apelaciju, ali ne u potpunosti na način kako je to od njega traženo, obzirom da dopunjena apelacija nije sadržavala prava iz Ustava i/ili međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini za koja smatra da su osporenim odlukama povrijeđena.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1.i 13. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 1.i 13. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

13. apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju;

Nenadležnost za odlučivanje u odnosu na dopis Vrhovnog suda broj Ur.69/99 od 6. marta 2000. godine.

6. U konkretnom slučaju , Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv dopisa Vrhovnog suda broj Ur.69/99 od 6. marta 2000. godine jer navedeni akt nema svojstvo presude, odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Dopustivost u odnosu na rješenja Općinskog suda broj P-112/98 od 24. marta 1999. godine i broj P-2385/99 od 25. januara 2002. godine.

7. U dijelu koji se odnosi na rješenja Općinskog suda, apelacija nije sadržavala neophodne elemente iz člana 19. stav 2. tačka 2. Pravila Ustavnog suda., a u ostavljenom roku apelant nije dopunio/precizirao apelaciju na način kako je to od njega traženo.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1.i 13. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3437/09 (M. Ć.) | Sudska praksa | Aktio