Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-473/08 (G. R.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-473/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 473/08, rješavajući apelaciju Gojka Radivojca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka Radivojca podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-U-0
7-000 904 od 27. decembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Gojko Radivojac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Milena Kobas iz Banje Luke, podnio je 11. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-07-000 904 od 27. decembra 2007. godine. Zastupnica apelanta je 17. juna i 20. oktobra 2008. godine dostavila dodatne informacije.
2. Rješenjem Republičkog inspektorata rada Banjaluka Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu : Republički inspektorat Odjeljenje Prijedor), broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, naloženo je «Novi rudnici Ljubija» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: poslodavac) da prema radnicima otkloni nedostatke utvrđene prilikom vršenja inspekcijskog nadzora pobliže opisanim u dispozitivu navedenog rješenja.
3. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je, rješavajući po žalbi poslodavca izjavljenoj protiv rješenja Republičkog inspektorata Odjeljenje Prijedor, broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, donijelo rješenje, broj 05/5-173-293/05 od 28. januara 2005. godine, kojim je žalbu poslodavca odbilo kao neosnovanu.
4. Presudom Okružnog suda, broj U-252/05 od 14. novembra 2006. godine, odbijena je tužba poslodavca kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva, broj 05/5-173-293/05 od 28. januara 2005. godine.
5. Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-U-07-000 904 od 27. decembra 2007. godine, odbačeni su zahtjevi apelanta i Milenka Kobasa za izvršenje presude Okružnog suda, broj U-252/05 od 14. novembra 2006. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da u predmetnom upravnom sporu nije odlučivano po tužbi apelanta i Milenka Kobasa, pa kako je tužba poslodavca odbijena kao neosnovana to su njihovi zahtjevi odbačeni kao nedozvoljeni. Okružni sud je dalje naveo, da ukoliko apelant i Milenko Kobas traže izvršenje rješenja Republičkog inspektorata Odjeljenje Prijedor, broj 05/5.1.2-
173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, imaju mogućnost da se obrate nadležnoj inspekciji radi donošenja zaključka o dozvoli izvršenja.
6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije, pravo iz člana 17. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. S obzirom da apelant smatra da je osporenim rješenjem kojim je odbačen njegov zahtjev za izvršenje navedene presude, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.
9. Ustavni sud je, u predmetu AP-3647/07, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju odbacio kao nedopuštenu ratione materiae. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-3647/07 od 17. novembra 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud je utvrdio da se u gore navedenom upravnom sporu odlučivalo o tužbenom zahtjevu poslodavca koji je odbijen kao neosnovan, te je zahtjev apelanta, koji je u tom postupku učestvovao kao zainteresovano lice, odbačen kao nedozvoljen. Ustavni sud je dalje zapazio da su redovni sudovi odbacili apelantov zahtjev iz razloga što nije bio stranka u predmetnom postupku. Stoga, Ustavni sud konstatira da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost apelantovog zahtjeva a u istom nije odlučivano o apelantovim građanskim pravima niti je apelantu nametnuta bilo kakva obaveza. Naime u postupku koji je okončan presudom Okružnog suda, broj U-252/05 od 14. novembra 2006. godine, a čije je izvršenje apelant tražio, isključivo je odlučivano o pravima i obavezama poslodavca kojem je u postupku kontrole poslovanja od strane inspekcijskih organa naloženo otklanjanje nedostataka u poslovanju. Ovakav zaključak suda potvrđuje i činjenica da apelant, ukoliko je onemogućen u ostvarivanju prava iz radnog odnosa, ima, shodno važećim propisima, mogućnost ostvarivanja svojih prava u parničnom postupku podnošenjem tužbe nadležnom sudu. Prema tome, ishod procedure u kojoj je doneseno pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza zbog čega su navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Ustavni sud dalje konstatira da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenim rješenjem odlučivalo isključivo o procesnim pitanima, nije odlučivalo ni o apelantovim pravima iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije, člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju te su apelantovi navodi i u ovom dijelu također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović