Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-669/08 ("ZOVKO METALI" Žepče)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Postupak priznavanja strane sudske odluke
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-669/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 669/08, rješavajući apelaciju DD "ZOVKO METALI" Žepče, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "ZOVKO METALI" Žepče podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Gž-07-000018 od 22. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. "ZOVKO METALI" Žepče (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Anto Jonjić advokat iz Zenice, podnio je 29. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Gž-07-000018 od 22. novembra 2007. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-V-07-
000052 od 3. septembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Gž-07-
000018 od 22. novembra 2007. godine, priznata je pravosnažna presuda Trgovinskog suda u Beogradu R Srbija poslovni broj: XLIX P broj 1796/03 od 22. decmbra 2005. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da o priznanju strane sudeke odluke odlučuje se u postupku uređenom odredbama čl. 86. do 101. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 43/82 i 78/82, u daljnjem tekstu: ZRSZ), kako poizilazi iz odredbe člana 458. Zakona o parničnom postupku i odrdbe čl. 26. do 31. Odluke o ratifikaciji ugovora između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» –Međunarodni ugovori broj 11/05, u daljnjem tekstu: Odluka o ratifikaciji ugovora), te da se u konkretnom slučaju ispitivalo samo da li su ispunjeni uvjeti za priznavanje strane sudske odluke, te da se ovim rješenjem o priznavanju ne odlučuje o meritumu, budući da pravosnažna odluka o meritumu već postoji. Sud je zaključio da su ispunjeni svi uslovi i to da je odluka pravosnažna i izvršna, da nema negativnih pretpostavki zbog kojih bi trebalo odbiti prijedlog za priznavanje strane sudske odluke, kao i ispunjava sve uslove iz člana 27. Odluke o ratifikaciji ugovora, te odlučio kao u izreci.
3. Apelant ističe da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu zloupotrebe prava zaštićeno članom 17. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
5. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant osporava rješenje Kantonalnog i Vrhovnog suda kojim je priznata odluka stranog suda. Stoga, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Iz navedenog je vidljivo da je uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se u predmetnom postupku utvrđivala građanska prava i obaveze. Stoga se, u ovom slučaju postavlja pitanje da li se pri ocjeni ispunjenja predpostavke za priznanje odnosno nepostojanja smetnji za priznanje odluke stranog suda utvrđuju građanska prava i obaveze, i da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u takvim situacijama.
6. Ustavni sud smatra da postupak priznanja strane sudske odluke sam po sebi ne predstavlja "spor" u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se u konkretnom slučaju nije radilo o utvrđivanju građanskih prava i obaveza koje zahtijeva član 6. stav 1., tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odnosno da ne postoje smetnje za priznanje odluke stranog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da se član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primjeniti na postupak u kojem su donesena osporena rješenja, te je stoga apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Apelant također navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud dalje konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odnosno da ne postoje smetnje za priznanje odluke stranog suda, predmetni postupak nije odnosio na apelantova imovinska prava. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud dalje podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantovi navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović