Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-797/08 (D. O.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-797/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 797/08, rješavajući apelaciju Duška Obradovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Duška Obradovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu, broj 005-0-Gž-

07-000 203 od 27. septembra 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Goraždu, broj 045-0-i-07-000 151 od 17. augusta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Duško Obradović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kovačice, Republika Srbija, podnio je 11. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 005-0-Gž-07-

000 203 od 27. septembra 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 045-0-i-07-000 151 od 17. augusta 2007. godine. Apelant je 3. oktobra 2009. godine dostavio dodatnu dokumentaciju.

2. Rješenjem Službe za stambene, imovinsko-pravne poslove i pitanje izbjeglica i raseljenih lica Općine Goražde (u daljnjem tekstu: Služba), broj 08-1-23-333/02 od 5. novembra 2004. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana u ulici Šukrije Kukavice 11 u Goraždu, na kojem je nosilac stanarskog prava bio njegov otac Nikola Obradović.

3. Rješenjem Ministarstva za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bosansko-podrinjskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-2-09-23-68/04 od 23. decembra 2004. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv prethodno navedenog rješenja Službe, međutim, u upravnom sporu, Kantonalni sud je presudom, broj U-2/05 od 8. marta 2005. godine, poništio rješenje Ministarstva. Rješenjem Ministarstva, broj UP-2:09-23-15/05 od 26. aprila 2005. godine, poništeno je rješenje Službe i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

4. Rješenjem Službe, broj 08-1-23-333/02 od 5. jula 2005. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana.

5. Rješenjem Ministarstva, broj UP-2-09-23-32/05 od 5. septembra 2005. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe.

6. Presudom Kantonalnog suda, broj 206/05 od 4. novembra 2005. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva.

7. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-259/05 od 14. marta 2007. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj 206/05 od 4. novembra 2005. godine.

8. Rješenjem Općinskog suda, broj 045-0-i-07-000 151 od 17. augusta 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 005-0-Gž-07-000 203 od 27. septembra 2007. godine, odbijen je apelantov prijedlog za izvršenje podnesen protiv Ministarstva kao izvršenika, radi predaje stana u svojinu i državinu. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je iz presude Kantonalnog suda, broj U-2/05 od 8. marta 2005. godine, koju je apelant priložio kao izvršnu ispravu uz svoj prijedlog, utvrđeno da se u ovom slučaju radi o upravnom sporu, a kojom presudom je tužba uvažena i poništeno rješenje Ministarstva, broj UP-2-09-23-68/04 od 23. decembra 2004. godine. Općinski sud je dalje naveo da kako navedena presuda ne glasi na novčano potraživanje, ne može ni biti podobna isprava na osnovu koje bi sud odredio izvršenje, te da se iz presude ne vidi ni predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

9. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

11. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji pobija rješenje Općinskog suda, broj 045-0-i-07-000 151 od 17. augusta 2007. godine i rješenje Kantonalnog suda, broj 005-0-Gž-07-000 203 od 27. septembra 2007. godine, a kojim je odbijen apelantov prijedlog za izvršenje, jer presuda Kantonalnog suda, broj U-2/05 od 8. marta 2005. godine, ne može biti podobna isprava na osnovu koje bi sud odredio izvršenje. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje uživa li predmetni postupak zaštitu zajamčenu Ustavnom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. Ustavni sud podsjeća na to da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost apelantovog prijedloga za izvršenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da se u predmetnom postupku pred redovnim sudovima, u kojem su donijete pobijane odluke, nije odlučivalo o apelantovom pravu na privatni i porodični život, dom i prepisku, odnosno, pravu na imovinu, budući da je u tom postupku odbijen apelantov prijedlog za izvršenje zato što presuda Kantonalnog suda koju je apelant priložio kao izvršnu ispravu nije podobna izvršna isprava na osnovu koje bi sud odredio izvršenje. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesene pobijane odluke nije bio odlučujući za apelantovo pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku i pravo na imovinu. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u domenu člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti u domenu čl. II/3.(f) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-797/08 (D. O.) | Sudska praksa | Aktio