Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-873/10 (M.J., M.Č., G.R., S.P., K.F., M.S., B.O., S.V., M.K., Ž.B., D.P., M.Đ)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-873/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 873/10, rješavajući apelaciju M.J. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.J., M.Č., G.R., S.P., K.F., M.S., B.O., S.V., M.K., Ž.B., D.P., M.Đ., S.V., N.B., A.V., J.J. i M.P. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 002546 09 Rev od 8. decembra 2009. godine, presude Okružnog suda Bijeljina broj 80 0 P 002546 08 Gž od 28. maja 2009. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina broj 80 0 P 002546 07 P od 14. maja 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. M.J., M.Č., G.R., S.P., K.F., M.S., B.O., S.V., M.K., Ž.B., D.P., M.Đ., S.V., N.B., A.V., J.J. i M.P. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Beograda, koje zastupa Radenka Kajtaz diplomirani pravnik iz Službe za besplatnu pravnu pomoć SSRS Bijeljina, podnijeli su 8. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 002546 09 Rev od 8. decembra 2009. godine, presude Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 002546 08 Gž od 28. maja 2009. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 002546 07 P od 14. maja 2008. godine.

2. Osnovni sud rješavajući po tužbi apelanta, radi zaštite prava po osnovu radnog odnosa, donio je presudu broj 80 0 P 002546 07 P od 14. maja 2008. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtjev apelanta i tužena obavezana da apelantima isplati tačno precizirane iznose u izreci sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

3. Presudom Okružnog suda broj 80 0 P 002546 08 Gž od 28. maja 2009. godine, žalba tužene je uvažena i presuda Osnovnog suda broj 80 0 P 002546 07 P od 14. maja 2008. godine ukinuta i tužba je odbačena. U obrazloženju presude je navedeno da odredbom člana 118. Zakona o radu propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio prava iz radnog odnosa mogao je da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede. Budući da su rokovi za podnošenje tužbe u radnom sporu prekluzivnog karaktera na koje se pazi po službenoj dužnosti, čijim propuštanjem radnik gubi pravo na sudsku zaštitu i pravo koje je trebalo da bude predmet zaštite, a koji se ničim ne mogu skraćivati niti produžavati, te činjenica da su apelanti u konkretnom slučaju za povredu im prava iz radnog odnosa sadržanog u izostanku obračuna i isplate im "dodatka za obavljanje poslova pod posebnim uslovima za rad u inostranstvu" saznali najkasnije u aprilu 2006. godine (s obzirom da ih je prema utvrđenju prvostepenog suda svaki od njih ostvario u periodu "od kraja 2004. godine do 21. marta 2006. godine"), a tužbu podnijeli 14. augusta 2007. godine drugostepeni sud je odlučio kao u dipozitivu.

4. Nezadovoljni drugostepenim rješenjem apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem broj 80 0 P 002546 09 Rev od 8. decembra 2009. godine, reviziju odbacio. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da su apelant u ovom sporu formalni suparničari (član 362. stav 1. tačka

2. Zakona o parničnom postupku, «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu Zakon o parničnom postupku) i kako je procesni položaj svakog od njih samostalan, to se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih. Vrhovni sud je dalje naveo da kako pobijani dio drugostepene presude ni za jednog od njih ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM predviđen odredbom člana 237. stav 2. Zakon o parničnom postupku, a po nalaženju ovog suda nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz stava 3. naprijed citiranog člana za dopustivost revizije, revizija apelanta nije dopuštena.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža da redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelanti nisu u zakonom propisanom roku podnijeli tužbu nadležnom sudu. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP 1969/06 od 11. marta 2008. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti, neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno van roka podnijeli tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-873/10 (M.J., M.Č., G.R., S.P., K.F… | Sudska praksa | Aktio