Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1659/10 (P.K.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Ponavljanje postupka
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1659/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 1659/10, rješavajući apelaciju P.K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija P.K. podnesena protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka broj 011-0 Pžp-09-001096 od 11. decembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda Banja Luka broj 071-
0-Pr-08-001374 od 14. oktobra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija P.K. podnesena protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-Pžp-10-000 202 od 9. marta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda Banja Luka broj 071-0-Pr-
08-001374-IX od 19. januara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. P.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 6. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Pžp-10-000 202 od 9. marta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-Pr-08-001374-IX od 19. januara 2010. godine, te rješenja Okružnog suda broj 011-0 Pžp-09-001096 od 11. decembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda broj 071-0-Pr-08-001374 od 14. oktobra 2009. godine .
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-Pr-08-001374 od 14. oktobra 2009. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Okružnog suda broj 011-0 Pžp-09-001096 od 11. decembra 2009. godine, apelant je oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 36. stav 1. Zakona o osnovima bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM, te mu odredio 2 kaznena boda uz obavezu da plati troškove prekršajnog postupka.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-Pr-08-001374-IX od 19. januara 2010. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Pžp-10-000 202 od 9. marta 2010. godine, odbačen je zahtjev apelanta za ponavljanje prekršajnog postupka pravosnažno okončanog rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-Pr-08-001374 od 14. oktobra 2009. godine, jer nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka cijeneći da činjenice i dokazi na kojima se zasniva zahtjev očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;" a. U odnosu na rješenje Okružnog suda broj 011-0 Pžp-09-001096 od 11. decembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda broj 071-0-Pr-08-001374 od 14. oktobra 2009. godine
6. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Okružnog suda broj 011-0 Pžp-09-001096 od 11. decembra 2009. godine, s obzirom da je apelant 30. decembra 2009. godine podnio zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka pravosnažno okončanog tim rješenjem, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedeno rješenje Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. maja 2010. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Okružnog suda.b. U odnosu na rješenje Okružnog suda broj 011-0-Pžp-10-000 202 od 9. marta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda broj 071-0-Pr-08-001374-IX od 19. januara 2010. godine
7. Apelant se žali da je osporenim rješenjima, kojima je odbačen njegov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po zahtjevu apelanta za ponavljanje prekršajnog postupka, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Također, kako je Ustavni sud već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović