Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1747/08 (F. P.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1747/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 1747/08, rješavajući apelaciju Fahrudina Pašagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fahrudina Pašagića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj P-66/05 od 3. juna 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Fahrudin Pašagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amila Eterović, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj P-66/05 od 3. juna 2008. godine. Apelantova zastupnica je 16. jula 2008. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavila relevantnu dokumentaciju.

2. Presudom Suda BiH, broj P-66/05 od 26. maja 2006. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev radi naknade materijalne i nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 25.784,60 KM, te određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Presudom Suda BiH, broj Gž-59/06 od 4. aprila 2008. godine, potvrđena je prvostepena presuda od 26. maja 2006. godine, odbačena kao neblagovremena dopuna apelantove žalbe i određeno da se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu prvotuženoj.

4. Rješenjem Suda BiH, broj P-66/05 od 3. juna 2008. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantova revizija izjavljena protiv presude Suda BiH, broj Gž-59/06 od 4. aprila 2008. godine. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je u konkretnom slučaju iz podataka u spisu utvrđeno da je drugostepena presuda apelantovom punomoćniku dostavljena 22. aprila 2008. godine, a da je revizija na navedenu presudu uložena od strane novog apelantovog punomoćnika 26. maja 2008. godine, na način da je ista neposredno predata u sudu. Sud BiH je dalje naveo da s obzirom na vrijeme dostave prepisa drugostepene presude apelantovom punomoćniku i zakonom utvrđeni rok, posljednji dan za ulaganje revizije je bio 22. maj 2008. godine, te kako je revizija uložena četiri dana kasnije - 26. maja 2008. godine, proizilazi da je ista izjavljena nakon proteka zakonom utvrđenog roka od 30 dana od dana dostave presude, zbog čega je neblagovremena. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da se protiv ovog rješenja može izjaviti žalba Apelacionom odjeljenju ovog suda u roku od 30 dana od dana prijema istog.

5. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak i pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na naknadu za pogrešnu presudu iz člana 3. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, te član II/2 Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelantova revizija je odbačena kao neblagovremena rješenjem Suda BiH, broj P-66/05 od 3. juna 2008. godine. Prema pouci o pravnom lijeku pobijanog rješenja, apelant je imao pravo izjaviti žalbu protiv tog rješenja Apelacionom odjeljenju Suda BiH, u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. Apelant je apelaciju podnio 11. juna 2008. godine, međutim, nije naveo da li je izjavio žalbu protiv rješenja Suda BiH, niti je dostavio neki dokaz za to. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1747/08 (F. P.) | Sudska praksa | Aktio