Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1955/10 (I.B., N.K., M.S., B.J., Š.D., A.S., T.M. i R.J.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Invalidnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1955/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 1955/10, rješavajući apelaciju I.B. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacije I.B., N.K., M.S., B.J., Š.D., A.S., T.M. i R.J. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Tuzla br. 03 0 U 002447 10 U od 26. marta 2010. godine i 03 0 U 002444 10 U od 29. marta 2010. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. I.B., N.K., M.S., B.J., Š.D., A.S., T.M. i R.J. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa Ružica Tanasilović advokat iz Tuzle, podnijeli su 24. maja 2010. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Tuzla br. 03 0 U 002447 10 U od 26. marta 2010. godine i 03 0 U 002444 10 U od 29. marta 2010. godine.

2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1955/10. Spojene su sljedeće apelacije: AP 1955/10 i AP 1958/10.

3. Apelanti su kao nosioci prava na osnovu Zakona o pravima branilaca i njihovih porodica 7. juna 2007. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinski sud), radi naplate duga koji se odnosio na osam neisplaćenih mjesečnih invalidnina za period avgust 1998. godine do 31. marta 1999. godine i razliku invalidnina nastale zbog neusklađivanja invalidnina sa rastom prosječene plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine za period maj 1996. godine do marta 1999. godine.

4. Općinski sud rješenjem broj 032-0-P-07-001546 od 16. februara 2010. godine, oglasio se nenadležnim i predmet dostavio Kantonalnom sudu na daljnje postupanje cjeneći da se radi o upravnom sporu.

5. Rješenjima Kantonalnog suda br. 03 0 U 002447 10 U od 26. marta 2010. godine i 03 0 U 002444 10 U od 29. marta 2010. godine, tužbe apelanat su odbačene. Kantonalni sud je prilikom prethodnog ispitivanja tužbi, zaključio da nisu ispunjeni zakonski uslovi za pokretanje upravnog spora, odnosno da tužbe nisu dopuštene u upravnom sporu. Pri tome je ukazao na odredbe člana 8. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05, u daljnjem tekstu: ZUS), kojom je propisano da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, dok je odredbama stava 2. istog člana propisano da je upravni akt samo akt kojim nadležno tijelo rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravne osobe u nekoj upravnoj stvari. Također, u obrazloženju rješenja je ukazano na odredbu člana 9. ZUS propisano je da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta koji je donijet u drugom stepenu, a da se protiv prvostepenog akta upravni spor može pokrenuti samo ako Zakonom nije dopuštena žalba na taj akt u upravnom postupku. Obzirom da u konkretnim slučajevima ni za jednog apelanta nije donesen upravni akt kojim se rješavalo o izvjesnom pravu ili obavezi u nekoj upravnoj stvari, nego je Služba za boračko-ivalidsku zaštitu Općine Tuzla, svakom od apelanata dostavila samo obavjest da su Ministartvu za boračka pitanja Tuzlanskog kantona u skladu sa naredbom Federalnog ministartva dostvaljeni spiskovi o preračunu pordične-lične invalidnine za period avgust 1998. godine do mart 1999. godine i da se na tim spiskovima nalaze i apelanti uz naznaku iznosa koji se odnosi na svakog od njih. Kantonalni sud je s obzirom na navedeno zaključio da obavijesti se ne mogu smatrati upravnim aktima u smislu odredaba čl. 8. i 9. ZUS, pa je primjenom člana 25. stav 1. tač. 2. i 4. ZUS tužbe odbacio.

6. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. U konkretnom slučaju apelanti dakle apelacijom osporavaju rješenja Kantonalnog suda kojima su njihove tužbe odbačene iz razloga jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za pokretanje upravnog spora iz čega proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o sticanju ili gubitku građanskih prava i obaveza apelanata, odnosno da ti postupci nisu bili odlučujući za njihova prava i obaveze, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o povredi člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1955/10 (I.B., N.K., M.S., B.J., Š.D… | Sudska praksa | Aktio