Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-197/10 (Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-197/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 197/10, rješavajući apelaciju Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 097-0-Rev-09-000009 od 9. novembra 2009. godine i rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 097-0-Gvl-09-000001 od 17. marta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je 15. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj 097-0-Rev-09-

000009 od 9. novembra 2009. godine i rješenja Apelacionog suda, broj 097-0-Gvl-09-000001 od 17. marta 2009. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 096-0-V-07-000084 od 23. oktobra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda, broj 097-0-Gž-08-000016 od 16. januara 2008. godine i odbijen zahtjev Nadežde Davidović (u daljnjem tekstu: predlagateljica) za naknadu iznosa na ime sastava odgovora na žalbu, obavezan je apelant, kao protivnik predlagateljice, da predlagateljici na ime pravične novčane naknade za eksproprisane nekretnine, bliže označene u izreci rješenja, isplati precizirani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima vanparničnog postupka.

3. Rješenjem Osnovnog suda, broj 096-0-V-07-000084 od 21. maja 2008. godine, dopušteno je ponavljanje pravosnažno okončanog vanparničnog postupka u predmetu broj 096-0-V-07-000084 i ukinuto rješenje Osnovnog suda od 23. oktobra 2007. godine, te određeno da će po pravosnažnosti ovog rješenja, otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari, međutim, u žalbenom postupku, rješenjem Apelacionog suda, broj 097-0-Gvl-08-000006 od 15. jula 2008. godine, ukinuto je rješenje Osnovnog suda od 21. maja 2008. godine i predmet vraćen istom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Rješenjem Osnovnog suda, broj 096-0-V-07-000084 od 3. novembra 2008. godine, dopušteno je ponavljanje pravosnažno okončanog vanparničnog postupka u predmetu broj 096-0-V-07-000084 i ukinuto rješenje Osnovnog suda od 23. oktobra 2007. godine i rješenje Apelacionog suda od 16. januara 2008. godine, te određeno da će po pravosnažnosti ovog rješenja, otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari.

5. Rješenjem Apelacionog suda, broj 097-0-Gvl-09-000001 od 17. marta 2009. godine, uvažena je žalba predlagateljice, ukinuto rješenje Osnovnog suda od 3. novembra 2008. godine, i odbačen kao nedozvoljen apelantov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog vanparničnog postupka u predmetu broj 097-0-V-07-000084, te obavezan apelant da predlagateljici nadoknadi troškove vanparničnog postupka, dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev predlagateljice za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

6. Rješenjem Apelacionog suda, broj 097-0-Rev-09-000009 od 9. novembra 2009. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Apelacionog suda, broj 097-0-Gvl-09-000001 od 17. marta 2009. godine, i odbijena predlagateljica sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

7. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

9. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

10. U pogledu rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta, broj 097-0-Rev-09-000009 od 9. novembra 2009. godine i rješenja Apelacionog suda, broj 097-0-Gvl-09-000001 od 17. marta 2009. godine, koja su donesena u postupku u kojem je odlučivano o apelantovom prijedlogu za ponavljanje vanparničnog postupka okončanog pravosnažnim rješenjem Osnovnog suda, broj 096-0-V-07-

000084 od 23. oktobra 2007. godine, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog vanparničnog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju zakonskih uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-563/05 od 28. juna 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba ).

11. Prema navedenom, apelant se ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u postupku u kojem nije odlučivano o njegovim građanskim pravima i obavezama, već o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog vanparničnog postupka. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje koje se žalbenim navodima postavlja nije obuhvaćeno garancijama iz člana. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Apelant takođe navodi da je zbog odbacivanja zahtjeva za ponavljanje postupka povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelant svojom apelacijom pobija odluke donesene u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u kojem sudovi nisu meritorno odlučivali o imovinskim pravima i obavezama apelanta. U predmetnom postupku odlučivano je o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog vanparničnog postupka u kojem je odlučivano o imovinskim pravima i obavezama apelanta tako što je apelant obavezan da predlagateljici isplati naknadu za eksproprisane nekretnine sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima vanparničnog postupka.

13. Stoga se apelantovi navodi u vezi povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-197/10 (Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine) | Sudska praksa | Aktio