Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2103/10 (S. T.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2103/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 2103/10, rješavajući apelaciju Snežane Tigerman, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snežane Tigerman podnesena protiv zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/I-23-25/01 od 26. decembra 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-U-07-000547 od 31. jula 2007. godine i presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-08-000024 od 27. januara 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Snežana Tigerman (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa punomoćnik Radomir Karan iz Sarajeva, podnijela je 2. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-04/I-23-25/01 od 26. decembra 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-U-07-000547 od 31. jula 2007. godine i presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-08-000024 od 27. januara 2010. godine.

2. U ponovljenom postupku Uprava je 26. decembra 2006. godine donijela zaključak broj 23-

04/I-23-25/01 kojim je odbačen apelanticin zahtjev za vraćanje stana u posjed u ulici Ferhadija broj 33/3, Sarajevo, kao neblagovremen.

3. U obrazloženju zaključka Uprava je istakla da je izvršila provjeru u evidenciji protokola nakon čega je utvrdila da prije podnošenja ovog zahtjeva kod ovog oragana nije zaprimljen zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana, kao ni zahtjev za izvršenje Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC), a koje se odnosi na povrat u posjed predmetnog stana. Takođe, Uprava je naglasila da u skladu sa članom 2. Zakona o prenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo CRPC nije prenijela na nadležno rješavanje ovom organu neriješen zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana. Nadalje, Uprava je istakla da je izvršen i uvid u kopiju potvrde o prijemu pošiljke od 18. marta 1999. godine, ali iz iste ovaj organ nije mogao utvrditi ko je poslao pošiljku kao i o kakvoj se pošiljci radi. Na osnovu navedenog Uprava je utvrdila da se apelantica nije obratila ovom organu sa zahtjevom za povrat predmetnog stana u posjed. Nadalje, uprava je istakla da dokaz da je neko podnio zahtjev je prijemni pečat na zahtjevu sa datumom i prijemnim brojem, a ukoliko je takav zahtjev poslat putem pošte, potvrda o prijemu pošiljke sa datumom prijema jeste dokaz kada je takav zahtjev zaprimljen na pošti. Ukoliko je stranka uputila zahtjev putem pošte, a provjerom kod organa kojem je uputila zahtjev utvrdi da takav zahtjev nije stigao i nije zaprimljen, potrebno je da se kod pošte kod koje je zahtjev predat pokrene potrazni postupak. Rok u kojem postupak treba pokrenuti je šest mjeseci od predaje pošiljke. Ukoliko stranka propusti navedeni rok, ostvarivanje svojih prava može tražiti putem nadležnog suda. U smislu člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (»Službene novine FBiH«, broj: 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/04; u daljnjem tekstu: Zakon), rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana je 4. juli 1999.godine, za stanove koji su proglašeni napuštenim i 4. oktobar 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim. U skladu sa članom 18.e) nosilac stanarskog prava na uništenom i oštećenom stanu može izuzetno od člana 5. Zakona podnijeti zahtjev za povrat stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, odnosno do 30. juni 2002. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 56/01).

4. Kantonalni sud je 31. jula 2007. godine donio rješenje broj 009-0-U-07-000547 kojom je odbacio kao neurednu apelanticinu tužbu izjavljenu protiv zaključka Uprave broj 23-04/I-23-25/01 od 26. decembra 2006. godine.

5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je 23. maja 2007.godine, Karan Radomir, kao apelanticin punomoćnik, je podnio tužbu koju je sam potpisao bez punomoći i to protiv konačnog akta Uprave, bez da je dostavio punomoć za zastupanje. S obzirom da je navedeni podnesak-tužba neuredan, Kantonalni sud je dopisom od 28. maja 2007.godine pozvao tužitelja da u roku od 15, odnosno 8 dana uredi tužbu, uz napomenu da ukoliko u ostavljenom roku se ne postupi po datim uputama iz dopisa, sud će tužbu odbaciti kao neurednu. Kantonalni sud je naglasio da u ostavljenom roku apelantica niti njen imenovani punomoćnik nisu dostavili ovom sudu dokaze da je Karan Radomir u srodstvu sa tužiteljicom i da istu može zastupate, tj, tužiteljica nije potpisala tužbu, te je iz tog razlog Kantonalni sud tužbu odbacio kao neurednu.

6. Vrhovni sud je 27. januara 2010. godine donio presudu broj 070-0-Uvp-08-000024 kojom je odbio apelanticin zahtjev za preispitivanje sudske odluke, rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-U-

07-000547 od 31. jula 2007. godine.

7. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju apelantica je 17. avgusta 2001. godine Upravi podnijela zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed, koja je u ponovljenom postuku, zaključkom broj 23-04/I-23-25/01 od 26. decembra 2006. godine odbacila apelanticin zahtjev kao neblagovremen. Apelantica je pred Kantonalnim sudom tužbom pokrenula upravni spor protiv zaključka Uprave od 26. decembra 2006. godine. Kantonalni sud je 31. jula 2007. godine donio rješenje broj 009-0-U-07-000547 kojim je odbacio apelanticinu tužbu kao neurednu. Vrhovni sud je 27. januara 2010. godine donio presudu broj 070-0-Uvp-08-000024 kojom je odbio apelanticin zahtjev za preispitivanje sudske odluke, rješenja Kantonalnog suda. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sudovi u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog zahtjeva za povrat stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelanta na povrat u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-

1310/06 od 15. februara 2007. godine).

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2103/10 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio