Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1809/10 (D. V.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1809/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP-1809/10, rješavajući apelaciju Džemala Velića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemala Velića podnesena zbog neizvršenja presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1779/02 od 31. oktobra 2007. godine i nedonošenja odluke u razumnom roku, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Džemal Velić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze, kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog podnio je 17. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1779/02 od 31. oktobra 2007. godine i nedonošenja odluke u razumnom roku.
2. Presudom Vrhovnog suda broj U-1779/02 od 31. oktobra 2007. godine uvažena je tužba kojom je apelant pokrenuo upravni spor protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar, broj 02/1-1057783441 od 4. juna 2002. godine i rješenje Kantonalne administrativne službe Zenica (u daljnjem tekstu: Služba) broj 1057783441 od 5. marta 2002. godine, te osporena rješenja poništena i predmet vraćen na ponovni postupak.
3. Apelant se 10. oktobra 2008. godine i 22. februara 2010. godine obratio Službi sa urgencijom za postupanje u predmetu.
4. Apelant smatra da mu je zbog činjenice da Služba nije postupila po njegovom zahtjevu, a zatim i urgencijama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant se žali da Služba nije riješila o njegovom zahtjevu i pored činjenice da je više puta podnosio urgencije da se njegov premet riješi. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća apelanta da je u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 44/99) i Zakona o upravnom sporu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS) imao mogućnost podnošenja žalbe drugostepenom organu odnosno pokretanja upravnog spora pred nadležnim Kantonalnim sudom zbog nedonošenja rješenja u zakonom propisanom roku. Odredbama člana 216. Zakona o upravnom postupku propisani su rokovi u kojima su organi uprave dužni odlučiti o zahtjevu stranke. Nadalje, članom 20. stav 3. je propisano da ako u upravnom postupku provostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku nije donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo sa svojim zahtjevom da se obrati drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka ima pravo pokrenuti upravni spor, a isti može pokrenuti i ako u zakonom propisanom roku drugostepeni organa ne donese rješenje odnosno ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ZUS. Pozitivni zakonski propisi su omogućavali apelantu da se, bez obzira na činjenicu da prvostepeni organ nije odlučio o njegovom zahtjevu, njegov zahtjev riješi, odnosno da dođe do konačne odluke o meritumu tog zahtjeva. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu te da se na taj način lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi, prema Pravilima Ustavnog suda, mogla biti predmet apelacionog razmatranja pred Ustavnim sudom.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović