Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2123/10 (R. K.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2123/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 2123/10, rješavajući apelaciju Radeta Kočića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radeta Kočića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 001613 10 Rev od 9. marta 2010. godine i presude Okružnog suda Banja Luka broj 77 0 P 001613 09 Gž od 30. novembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Rade Kočić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Savan Zec advokat iz iz Kozarske Dubice, podnio 31. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 001613 10 Rev od 9. marta 2010. godine i presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 001613 09 Gž od 30. novembra 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 001613 07 P od 17. jula 2009. godine, utvrđeno je da je ništav ugovor o korištenju stana zaključen 9. oktobra 2002. godine između RŽR AD Prijedor i apelanta kao tuženih. Istom presudom utvrđeno je da je ništav i ugovor o otkupu predmetnog stana broj A1/03 zaključen 3. januara 2003. godine između RŽR AD Prijedor i apelanta kao tuženih.
3. Rješavajući po žalbi, Okružni sud je presudom broj 77 0 P 001613 09 Gž od 30. novembra 2009. godine, žalba apelanta djelomično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu kojim je odlučeno o ništavosti ugovora o korištenju stana, na način da je zahtjev tužitelja za utvrđivanje ništavosti ugovora o korištenju stana zaključen 9. oktobra 2002. godine odbijen, te tužitelj obavezan da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 630,00 KM, dok je u preostalom dijelu žalba apelanta odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 77 0 P 001613 10 Rev od 9. marta 2010. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju je navedeno da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 10.000,00 KM tako da ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te je revizija odbačena kao nedozvoljena u smislu člana 247. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09). Osim toga, Vrhovni sud je našao da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporenog rješenja Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 001613 10 Rev od 9. marta 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 77 0 P 001613 09 Gž od 30. novembra 2009. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda broj 77 0 P 001613 09 Gž od 30. novembra 2009. godine, s obzirom na to da je apelant 1. februara 2010. godine protiv osporenog rješenja Okružnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu putem Osnovnog suda, pa se podrazumijeva da je navedeno rješenje Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 31. maja 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijano rješenje Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović