Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2163/10 (S. K.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2163/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 2163/10, rješavajući apelaciju Samira Kosea, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samira Kosea podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 046816 10 Rev od 27. aprila 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 P 046816 09 Gz od 10. septembra 2009. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 046816 05 P od 25. marta 2009. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Samir Kose (u daljnjem tekstu: apelant) iz Njemačke, kojeg zastupa Mirsad Bajramović, advokat iz Prijedora, podnio je 2. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 046816 10 Rev od 27. aprila 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 046816 09 Gz od 10. septembra 2009. godine i presudu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 046816 05 P od 25. marta 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 046816 05 P od 25. marta 2009. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 77 0 P 046816 09 Gz od 10. septembra 2009. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud obaveže Zorana Šešića (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu u roku od 15 dana preda u u posjed, slobodan od lica i stvari stan u Banjaluci pobliže opisan u izreci presude kao i da mu naknadi troškove postupka. Istom presudom apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 2.681,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25. marta 2009. godine, a istovremeno, odbijen je zahtjev tuženog za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je u toku postupka utvrđeno da je apelantova majka, sa kojom je apelant živio u zajedničkom domaćinstvu, bila nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu te da joj stanarsko pravo prestalo po sili zakona jer ni apelant niti njegova majka nisu, u skladu sa važećim propisima iz te oblasti, podnijeli zahtjev za povrat predmetnog stana nadležnom organu upravu. Na osnovu navedenog, sud je ocijenio osnovanim prigovor tuženog da apelant nije aktivno legitimiran za vođenje postupka, a posebno da traži predaju stana u posjed.

3. Protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 046816 09 Gz od 10 septembra 2009. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Rješavajući o izjavljenoj reviziji, Vrhovni sud je donio rješenje broj 71 0 P 046816 10 Rev od 27. aprila 2010. godine kojim je ista odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a stavom 3. istog člana da, izuzetno, Vrhovni sud može dozvoliti reviziju ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Kako je vrijednost predmeta spora označena u tužbi 10.000,00 KM, to je sud našao da nije ispunjen uslov iz člana 237. stav 2. ZPP, ali ni uslov iz stava 3. citiranog člana.

4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 046816 09 Gz od 10. septembra 2009. godine izjavio reviziju, ali je ista, rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 046816 10 Rev od 27. aprila 2010. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda suda broj 77 0 P 046816 09 Gz od 10. septembra 2009. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda broj 77 0 P 046816 09 Gz od 10. septembra 2009. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 27. aprila 2010. godine pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 2. juna 2010.godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda broj 77 0 P 046816 09 Gz od 10. septembra 2009. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2163/10 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio