Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2368/10 (Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna služba za Kanton 10 Livno)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Penzije
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2368/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 2368/10, rješavajući apelaciju Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna služba za Kanton 10 Livno, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna služba za Kanton 10 Livno podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu, broj 68 0 I 008887 10 Gz od 17. maja 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna služba za Kanton 10 Livno (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ivan Skočibušić, zaposlenik kod apelanta, podnio je 14. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 68 0 I 008887 10 Gz od 17. maja 2010. godine.

2. Rješenjem Zavoda penzijskog i invalidskog osiguranja Mostar, osobni broj 01047725464 od 28. augusta 2000. godine, koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog organa, broj 02/1-1042225464 od 24. marta 2004. godine, Asimu Grabovcu je priznato pravo na starosnu penziju, u iznosu i pod uslovima preciziranim u tom rješenju.

3. Postupajući po prijedlogu Asima Grabovca za izvršenje na osnovu prethodno navedenog rješenja kao izvršne isprave, Općinski sud u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio rješenje o izvršenju, broj 68 0 I 008887 09 I od 20. marta 2009. godine, kojim je dozvolio predloženo izvršenje protiv apelanta kao izvršenika.

4. Rješenjem Općinskog suda, broj 68 0 I 008887 09 I od 3. decembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 68 0 I 008887 10 Gz od 17. maja 2010. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju.

5. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. S obzirom da je apelant državni organ, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Kantonalnog suda, broj 68 0 I 008887 10 Gz od 17. maja 2010. godine, koje je doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedeno rješenje. S obzirom da je predmetno rješenje doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod standarde prav na pravično suđenje, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

10. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su rješenjem Zavoda penzijskog i invalidskog osiguranja Mostar, osobni broj 01047725464 od 28. augusta 2000. godine, kojim je Asimu Grabovcu kao tražitelju izvršenja priznato pravo na starosnu penziju čiju isplatu vrši apelant. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda, broj 68 0 I 008887 10 Gz od 17. maja 2010. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

11. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2368/10 (Federalni zavod za penzijsko i… | Sudska praksa | Aktio