Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2496/10 (M. A. G., A. A. G., A. K., E. P., M. Č., E. H. i S. L.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Apelacija preuranjena
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 39
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 342
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2496/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 2496/10, rješavajući apelaciju Muhameda Ali Gašija i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač.9. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Alija Gašija, Aziza Ali Gašija, Amira Kasumića, Engina Prohe, Muharema Čauševića, Edina Hota i Sinana Ljuce podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-Su-10-
000482 od 22. aprila 2010. godine u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Alija Gašija, Aziza Ali Gašija, Amira Kasumića, Engina Prohe, Muharema Čauševića, Edina Hota i Sinana Ljuce podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-Su-10-
000482 od 22. aprila 2010. godine u odnosu na član 10. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i član 14. stav 1. Međunarodnog pakta ograđanskim i političkim pravima, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Ali Gaši, Aziz Ali Gaši, Amir Kasumić, Engin Proho, Muharem Čaušević, Edin Hot i Sinan Ljuca (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupaju Dragan Barbarić i Vasvija Vidović, advokati iz Mostara i Sarajeva, podnijeli su 21. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-Su-10-000482 od 22. aprila 2010. godine. Apelanti su, takođe, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio puštanje prvoapelanta na slobodu.
2. Prema navodima iz apelacije, pred Vrhovnim sudom je u toku žalbeni postupak u predmetu broj 09 0 K 001427 09 Kž 11 protiv apelanata kao optuženih, zbog krivičnih djela zločinačke organizacije iz člana 342. stav 3.. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05) i drugih krivičnih djela. Apelanti su na sjednici vijeća apelacionog odjeljenja održanoj dana 22. aprila 2010. godine podnijeli zahtjev za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda, te sudija tog suda. Kao razloge za izuzeće apelanti su naveli da su sudije, čije se izuzeće traži, učestvovali u različitim fazama krivičnog postupka protiv apelanata u pogledu odlučivanja o pritvoru.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-Su-10-000482 od 22. aprila 2010. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanata za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda, te sudija tog suda za postupanje u krivičnom predmetu Vrhovnog suda broj 09 0 K 001427 09 Kž 11. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da imajući u vidu obavezu individualne ocjene suda u svakom konkretnom slučaju, navedeni sud prije svega ukazuje da u odredbama člana 39. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10) nije propisano da sudija koji je u ranijim fazama postupka odlučivao o pritvoru, po zakonu treba biti izuzet od postupanja u drugim fazama postupka, pa se primjenom navedenog člana ne može uspostaviti direktna obaveza isključenja sudije od suđenja u konkretnom predmetu.
4. Apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te pravo iz člana 10. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Takođe, apelanti navode da je pobijanom odlukom došlo do povrede prava na jednakost pred sudovima iz člana 14. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač.9. i 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač.9. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom (14) apelacija je preuranjena; Preuranjenost apelacije
6. Vezano za apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije Ustavni sud zapaža da se prema odredbi člana 16. stav 1., apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. To pretpostavlja da apelant, shodno principu iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepene odluke.
7. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje imaju li apelanti, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
8. U slučaju apelanata, rješenje Vrhovnog suda, koje se pobija apelacijom, nije odluka koja predstavlja rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanata, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njih, jer je osporenim rješenjem samo odbijen zahtjev apelanata za izuzeće postupajućih sudija i riješeno jedno proceduralno pitanje. Dakle, postupak utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je u odnosu na navode apelanata, koji se tiču povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, predmetna apelacija preuranjena. Dopustivost ratione materiae
9. Apelanti takođe navode povredu prava iz prava iz člana 14. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da je u Aneksu I tačka 7. Ustava Bosne i Hercegovine, Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, između ostalog, naveden je i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. Međutim, Ustavni sud ukazuje da uživanje ovih prava nije garantovano samostalno, već samo u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine - «Nediskriminacija». S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija i u dijelu koji se odnosi na navodnu povredu prava iz Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima bez pozivanja na diskriminaciju u vezi sa tim pravima nedopuštena zato što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Takođe, apelanti se žale i na povredu prava iz člana 10. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Tim članom je regulirano da «Svatko ima pravo na pravično i javno saslušanje od strane neovisnog i nepristrasnog suda radi utvrđivanja njegovih prava i obaveza, i bilo koje kaznene optužbe protiv njega». Imajući u vidu ovakve navode apelanata, Ustavni sud podsjeća da, u pogledu primjene Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, ova deklaracija nije pravno obavezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-17/00 od 4. maja 2001. godine, tačka 22, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 17/01). Ustavni sud ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, te da Ustavni sud ne razmatra eventualne povrede prava iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Budući, dakle, da prava iz člana 10. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, na koja se apelanti u konkretnom slučaju pozivaju, nisu zagarantovana kao posebna prava Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, niti dodatnim sporazumima o ljudskim pravima iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine, već kao takva predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje o kojem se, kako je to prethodno navedeno u ovoj odluci, zbog preuranjenosti u ovoj fazi postupka ne može odlučivati, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač.9. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović