Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-879/10 (M. A.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-879/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 879/10, rješavajući apelaciju Mileta Antića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mileta Antića podnesena protiv rješenja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo broj 27/02-23-7262/09 od 24. decembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mile Antić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Niša-Srbija, dostavio je 8. februara 2010. godine podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) koji je registrovan pod brojem SU-9/10. Ustavni sud je 16. februara 2010. godine dostavio apelantu obrazac apelacije, koji je apelant popunio i 6. marta 2010. godine dostavio Ustavnom sudu. Ustavni sud je apelaciju zaveo pod brojem AP-879/10. Apelant je podnio apelaciju protiv rješenja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-7262/09 od 24. decembra 2009. godine.

2. Rješenjem Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-

04/I-23-27/05 od 10. novembra 2009. godine, odbijen je zahtjev apelanta za vraćanje u posjed stana u ulici Dajanli Ibrahimbega broj 10/V kao neosnovan.

3. Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-7262/09 od 24. decembra 2009. godine, žalba apelanta je odbijena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant podnio žalbu jer prvostepeni organ u svom rješenju nije riješio po njegovom zahtjevu za nakandu ličnih i materijalnih sredstava koja su ostala u predmetnom stanu, a koje je neko odnio, tražeći da mu se za stvari isplati iznos od 75.000,00 eura i za putne troškove dolaska na rasprave 100 eura. Naime, po mišljenju drugostepenog organa, prvostepeni organ je na utvrđeno činjenično stanje, koje nije ni sporno, pravilno primjenio materijalno pravo i utvrdio da apelant u smislu odredbe 3.a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 11/98, 38/99, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 56/01, 24/03 i 29/03) ne može se smatrati izbjeglicom, a samim tim ne može ostavariti pravo na vraćanje stana u posjed. Nadalje, u obrazloženju je navedeno da u vezi sa apelantovim zahtjevom za nakandu štete za stvari koje su se nalazile u stanu nisu od uticaja za rješavanje ove stambene stvari, te da organ uprave za stanove bivše JNA nije bio nadležan za utvrđivanje tih stanova privremeno napuštenim, niti za dodjelu istih na privremeno korištenje, tako da nikakve odgovornosti nema na strani prvostepenog organa. Što se tiče troškova dolaska na rasprave drugostepeni organ je podsjetio na odredbu člana 112. Zakona o upravnom postupku prema kojem lično stranke same snose svoje troškove vezane za postupak.

4. Apelant nije precizirao prava za koja smatra da su mu povrijeđena, a zaštićena su Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je "osnovni razlog podnošenja apelacije što se u odlukama o oduzimanju stana ne navodi naknada za materijalna sredstva koja su se nalazila u stanu, te da je njegov jedini zahtjev naknada za otuđena sredstva u iznosu od 75.000,00 eura i 100 eura nakande za putne troškove Niš-Sarajevo".

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant je nakon rješenja Ministarstva broj 27/02-23-7262/09 od 24. decembra 2009. godine, kojim mu je žalba odbijena, a kako je to bilo navedeno i u pouci o pravnom lijeku, imao mogućnost pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana prijema navedenog rješenja u skladu sa odrebom člana 18. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-879/10 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio