Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1406/10 (L. P.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1406/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 1406/10, rješavajući apelaciju Ljubiše Palikuće, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubiše Palikuće podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 032952 09 Rev od 28. januara 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubiša Palikuća (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banje Luke, podnio je 19. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 71 0 P 032952 09 Rev od 28. januara 2010. godine. Istovremeno u apelaciji, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se ukinulo pobijano rješenje Vrhovnog suda i naložilo Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) da ponovo zakaže pripremno ročište u predmetu broj 71 0 P 032952 00 P.
2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 71 0 P 032952 00 P od 10. oktobra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0 P 032952 09 Gž od 11. marta 2009. godine, konstatovano je da se smatra da je povučena apelantova tužba protiv tužene Republike Srpske Ministarstva unutrašnjih poslova. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da apelantov punomoćnik nije došao na pripremno ročište koje je bilo određeno za 10. oktobar 2008. godine, a bio je uredno obaviješten i upozoren na zakonske posljedice, te da zakonski zastupnik tuženog nije zahtijevao da se ročište održi.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 71 0 P 032952 09 Rev od 28. januara 2010. godine, odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda.
4. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju nadležni sud nije raspravljao o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već je postupak po njegovoj tužbi obustavljen iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09). Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantov punomoćnik je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno pravdati izostanak ili obezbijediti adekvatnu zamjenu sa valjanom punomoći. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove te obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović