Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2322/09 (L. K.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2322/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP-2322/09, rješavajući apelaciju Ljiljane Knezović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljane Knezović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 031180 08 Rev od 26. maja 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljiljana Knezović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zatupa Maja-Marija Husković, advokat iz Mostara, podnijela je 17. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 031180 08 Rev od 26. maja 2009. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda Mostar broj 07 58 P 031180 07 P od 29. januara 2008. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 031180 08 Gž od 13. marta 2008. godine odbačena je tužba kojom je apelantica tražila da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice apelantice i A.K. te da apelantica kao nasljedinica prvog nasljednog reda ima pravo na obiteljsku mirovinu i pravo naslijediti dio imovinske mase koji joj pripada kao zakonskoj nasljednici.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 031180 08 Rev od 26. maja 2009. godine revizija koju je apelantica izjavila protiv rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 P 031180 08 Gž od 13. marta 2008. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano da revizija nije dopuštena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Obzirom da u konkretnom slučaju vrijednost spora ne prelazi propisani cenzus, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena. Na kraju, Vrhovni sud je ocijenio da rješavanje po reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP.
4. Apelantica smatra da su osporenom odlukom povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
7. Apelantica je protiv rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 P 031180 08 Gž od 13. marta 2008. godine izjavio reviziju, koja je rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 031180 08 Rev od 26. maja 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 P 031180 08 Gž od 13. marta 2008. godine.
8. S obzirom da je rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 P 031180 08 Gž od 13. marta 2008. godine apelantici uručeno 27. marta 2008. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. jula 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović