Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2391/10 (A.K.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2391/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 2391/10, rješavajući apelaciju A.K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.K. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070 0 Kž 10 000023 od 18. maja 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Kv-09-000-015 od 18. decembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. A.K. (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi na izdržavanju kazne u KPZ ZT Zenica, podnio je 16. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070 0 Kž 10 000023 od 18. maja 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Kv-09-000-015 od 18. decembra 2009. godine.

2. Presudom Višeg suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj K-27/91 od 11. oktobra 1991. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela ubistva iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona SR BiH (u daljnjem tekstu: KZ SR BiH), četiri krivična djela pokušaja silovanja iz člana 88. stav 1. KZ SR BiH i jedno krivično djelo silovanje iz člana 88. stav 1. KZ SR BiH. Za navedena krivična djela apelant je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14 godina.

3. Presudom Višeg suda broj K.56/96 od 1. jula 1996. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela ubistva iz člana 36. stav 2. tač. 4. i 7. Krivičnog zakona RBiH (u daljnjem tekstu: KZ RBiH), te je za navedeno krivično djelo apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

4. Presudom Vrhovnog suda broj Kž.668/96 od 6. novembra 1996. godine djelimično je uvažena žalba apelanta i po službenoj dužnosti preinačena je presuda Višeg suda broj K.56/96 od 1. jula 1996. godine. Vrhovni sud je preinačio prvostepenu presudu u pravnoj ocjeni djela tako da se radnje optuženog apelanta za koje je tom presudom oglašen krivim pravno kvalifikuju kao krivično djelo ubistva iz člana 36. stav 2. tačka 4. KZ RBiH.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Kv-09-000-015 od 18. decembra 2009. godine odbačen je apelantov zahtjev za «nepravo ponavljanje krivičnog postupka» pravosnažno okončanog presudama Višeg suda broj K.56/96 od 1. jula 1996. godine, odnosno Vrhovnog suda broj Kž.668/96 od 6. novembra 1996. godine, kao neosnovan.

6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070 0 Kž 10 000023 od 18. maja 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 004-0-Kv-09-000-015 od 18. decembra 2009. godine.

7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donosena u postupku u kojem je Kantonalni i Vrhovni sud odlučivao o prijedlogu apelanta za «nepravo ponavljanje» krivičnog postupka okončanog presudama Višeg suda broj K.56/96 od 1. jula 1996. godine, odnosno Vrhovnog suda broj Kž.668/96 od 6. novembra 1996. godine.

10. Budući da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv nekog lica Ustavni sud treba utvrditi da li je član 6. Evropske konvencije uopće primjenjiv na apelantov slučaj.

11. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe».

12. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjima Kantonalnog i Vrhovnog suda nije odlučivano niti o građanskim pravima i obavezama apelanta niti o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravosnažno je odlučeno u krivičnom postupku okončanom presudama Višeg suda broj K.56/96 od 1. jula 1996. godine, odnosno Vrhovnog suda broj Kž.668/96 od 6. novembra 1996. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2391/10 (A.K.) | Sudska praksa | Aktio