Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2464/10 (A. R. i D. R.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2464/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 2464/10, rješavajući apelaciju Asime Ramić i Džemke Ramić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Asime Ramić i Džemke Ramić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-002201 od 22. aprila 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Asima Ramić i Džemka Ramić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Kladnja, podnijele su 21. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-002201 od 22. aprila 2010. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gvl-07-

000014 od 28. juna 2007. godine odbijen je prijedlog prvoapelantice za ponavljanje pravosnažno završenog postupka u predmetu Općinskog suda u Živinicama – Odjeljenje suda u Kladnju broj P-

172/02.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Žpp-07-000002 od 18. septembra 2007. godine žalba prvoapelantice je odbijena i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Gvl-07-000014 od 28. juna 2007. godine.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-002201 od 22. aprila 2010. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelantica izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Žpp-07- 000002 od 18. septembra 2007. godine, jer se revizijom mogu pobijati samo rješenja kojima se postupak pred sudom pravosnažno završava, u smislu člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP). Shodno navedenom članu, pobijano rješenje ne predstavlja odluku u smislu člana 254. stav 1. ZPP-a, jer tim rješenjem postupak nije pravosnažno završen, te revizija nije dopuštena.

5. Apelantice se žale da im je osporenim rješenjima povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da se apelantice žale na odluke redovnih sudova kojima je odbačen njihov prijedlog za ponavljanje pravosnažno završenog postupka.

8. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim.

9. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-1887/06 od 6. marta 2007. godine dostupna na www.ustavnisud.ba), u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» procedure odlučivanja o dopustivosti prijedloga, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

10. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost prijedloga za ponavljanje pravosnažno završenog postupka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku pred Kantonalnim i Vrhovnim sudom, koji je donio osporeno rješenje, nije odlučivalo o bilo kakvom građanskom pravu ili obavezi apelantica, budući da je u postupku koji se osporava revizijom utvrđeno da je predmetni prijedlog nedopustiv, jer je o istom pitanju već pravomoćno presuđeno. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donijeto pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantica. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. Apelantice navode da je zbog odbijanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelantice pobijaju odluke donesene u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u kojem sudovi nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom parničnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelantica, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2464/10 (A. R. i D. R.) | Sudska praksa | Aktio