Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2524/10 (H. U. i H. U.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2524/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 2524/10, rješavajući apelaciju Hajre Uglješa i Huse Uglješa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajre Uglješa i Huse Uglješa podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu, broj 45 0 I 003672 10 Gzi od 7. maja 2010. godine, rješenja Općinskog suda u Goraždu, CMS broj 45 0 I 03672 06 I (stari broj 045-0-I-06-001 668) od 9. marta 2010. godine i rješenja o izvršenju Općinskog suda u Goraždu, broj 045-0-I-06-001 668 od 20. novembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hajra Uglješa i Huso Uglješa (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, podnijeli su 24. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 45 0 I 003672 10 Gzi od 7. maja 2010. godine, rješenja Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), CMS broj 45 0 I 03672 06 I (stari broj 045-0-I-06-001 668) od 9. marta 2010. godine i rješenja o izvršenju Općinskog suda, broj 045-0-I-06-001 668 od 20. novembra 2006. godine.

2. Apelant Huso Uglješa i ABS Banka d.d. Sarajevo (poslije Sparkasse bank d.d. Sarajevo, u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) su zaključili ugovor o kreditu, te je kao obezbjeđenje potraživanja tražioca izvršenja iz navedenog ugovora, Općinski sud, na osnovu sporazuma stranaka, donio rješenje broj I-597/02 od 5. jula 2002. godine, kojim je zasnovano založno pravo na apelantovoj nekretnini pobliže označenoj u tom rješenju.

3. Na osnovu rješenja Općinskog suda, broj I-597/02 od 5. jula 2002. godine, kao izvršne isprave, Općinski sud je donio rješenje o izvršenju, broj 045-0-I-06-001 668 od 20. novembra 2006. godine, kojim je dozvolio predloženo izvršenje na apelantovoj nekretnini.

4. Rješenjem Općinskog suda, CMS broj 45 0 I 03672 06 I (stari broj 045-0-I-06-001 668) od 9. marta 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 45 0 I 003672 10 Gzi od 7. maja 2010. godine, tražiocu izvršenja kao ponuđaču dosuđena je i predana predmetna apelantova nekretnina, te naloženo Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda da navedenu nekretninu upiše kao vlasništvo tražioca izvršenja.

5. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Apelanti navode da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu broj AP-3301/06 od 15. januara 2009. godine (vidi: www.ustavnisud.ba) gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, jer je apelant sporazumom zaključenim pred sudom određenu svoju imovinu svojevoljno založio kao osiguranje da će biti isplaćeni krediti koje je dobio od tražitelja izvršenja. Osporenim odlukama donesenim u izvršnom postupku samo je određen najpovoljniji ponuđač kao i činjenica da je iz cijene prodate imovine namireno potraživanje tražitelja izvršenja, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud smatra da se praksa iz odluke broj AP-3301/06 od 15. januara 2009. godine može primjeniti i u konkretnom slučaju jer apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na imovinu u izvršnom postupku provedenom na osnovu sporazuma apelanata i tražioca izvršenja o obezbjeđenju potraživanja tražioca izvršenja iz ugovora o kreditu. Ustavni sud i u ovom predmetu ukazuje da su apelanti svojom slobodnom voljom zaključili ugovor o kreditu i sporazum s tražiocem izvršenja, kao izvršni naslov, kojim su zasnovali založno pravo na svojoj nekretnini, prihvatajući pravne posljedice koje iz toga proizilaze, kao i rizik da se iste nepokretnosti, od strane suda u izvršnom postupku, prodaju u cilju namirenja povjeriočevog potraživanja. Dakle, Ustavni sud zaključuje da o obavezi apelanata da ispune svoje obaveze po osnovu ugovora o kreditu nije odlučivano u predmetnom izvršnom postupku, nego u sporazumu.

9. Stoga se navodi apelanata u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2524/10 (H. U. i H. U.) | Sudska praksa | Aktio