Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2570/10 (Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2570/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 2570/10, rješavajući apelaciju Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 002998 09 Uvp 2 od 23 aprila 2010. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Sarajevu, kojeg zastupa zakonski zastupnik Hasan Ćelam, podnio je 25. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 002998 09 Uvp 2 od 23. aprila 2010. godine.

2. Prema stanju spisa, u postupku provođenja konkursne procedure za izbor kandidata na poziciju direktora i zamjenika direktora Registra vrijednosnih papira Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Registar), Nadzorni odbora Registra je odlukom broj 04-2-NO-XII-6624/08 od 5. septembra 2008.godine na poziciju zamjenika direktora predložio kandidata Firdusa Hamzagića (u daljnjem tekstu: tužitelj). U skladu sa odredbom člana 12 d Zakona o Komisiji za vrijednosne papire («Službene novnine Federacije BiH» br. 39/98, 36/99 i 33/04), apelant je donio rješenje broj 02-19-

450/08 od 28. novembra 2008. godine, kojim stavom 2. dispozitiva istog, nije data prethodna saglasnost na citiranu odluku Nadzornog odbora Registra.

3. Protiv rješenja apelanta broj 02-19-450/08 od 20. novembra 2008. godine tužitelj je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 002998 08 U od 16. oktobra 2009. godine apelantova tužba je uvažena, a stav 2. dispozitiva rješenja apelanta je poništen. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je Nadzorni odbor Registra 6. novembra 2008. godine zatražio od apelanta prethodnu saglasnost za izbor direktora i zamjenika direktora Registra, a da je apelant o navedenom zahtjeva odlučio nakon proteka roka od 15 dana za davanje saglasnosti, propisanog članom 202. tačka 5. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99). Obrazlažući dalje svoju presudu, Kantonalni sud je istako da u smislu citirane zakonske odredbe, ukoliko organ čija se saglasnost traži istu ne dostavi u roku od 15 dana od kada je od njega zatražena saglasnost, smatra se kao da je saglasnost data, a što se ima smatrati i u pogledu odluke Nadzornog odbora Registra broj 04-2-NO-

XII-6624/08 od 5. septembra 2008. godine.

4. Nezadovoljan ishodom upravnog spora, apelant je pred Vrhovnim sudom pokrenuo postupak za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 002998 08 U od 16. oktobra 2009. godine. Rješavajući o zahtjevu apelanta, Vrhovni sud je donio rješenje broj 09 0 U 002998 09 Uvp 2 od 23. aprila 2010. godine kojim je isti odbačen kao izjavljen od neovlaštenog lica. U obrazloženju rješenja je navedeno da, prema odredbi člana 41. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS), samo stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje odluke kantonalnog suda, pa u skladu sa navedenim, apelantu nedostaje stranačka legitimacija u smislu člana 2. ZUS. Vrhovni sud je dalje istakao da je apelant svojim rješenjem od 28. novembra 2008. godine uskratio saglasnost na odluku Nadzornog odbora Registra, te da apelant, kao donosilac tog akta, nije nosilac prava i obaveza kojim je rješavano u predmetnoj stvari, niti je tim aktom povrijeđen njegov neposredni lični interes zasnovan na zakonu. Nakon navedenog, Vrhovni sud je zaključio da apelant nije stekao svojstvo stranke u upravnom sporu, te da stoga nije ni ovlašten da podnese zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.

5. Apelant se žali da je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud, prvo, mora da riješi pitanje primjenljivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na predmetni slučaj. Dakle, apelant se žali na rješenje Vrhovnog suda broj 09 0 U 002998 Uvp 2 od 23 aprila 2010. godine kojim je zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje odluke Kantonalnog suda broj 09 0 U 002998 08 U od 16. oktobra 2009. godine odbačen kao izjavljen od neovlaštene osobe. Apelant, dakle, osporava procesnu odluku u kojoj nije meritorno odlučivano o apelantovom zahtjevu već je samo raspravljano pitanje postojanja procesno-pravnih uvjeta za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje odluke Kantonalnog suda. Vrhovni sud je tokom postupka utvrdio da apelant nema svojstvo stranke u smislu člana 2. ZUS, te da samim tim, nema ni stranačku legitimaciju za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje konačne odluke Kantonalnog suda. Iz navedenog jasno proizilazi da se u postupku koji apelant osporava nije raspravljalo o apelantovim građanskim pravima i obavezima već samo postojanje procesnih pretpostavki za pokretanje postupka pred Vrhovnim sudom, te s toga, član 6. Evropske konvencije u predmetnom slučaju nije primjenljiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da je u konkretnom slučaju došlo i do povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Naime, član 13. Evropske konvencije propisuje obavezu državama članicama da obezbijede pravo na efektivan pravni lijek pred nacionalnim vlastima, svakome ko smatra da su mu povrijeđena prava priznata Evropskom konvencijom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju proizilazi da se navodi apelanta o kršenju ovog prava odnose na povredu prava na pravično suđenje.

9. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2570/10 (Komisija za vrijednosne papire… | Sudska praksa | Aktio